Nešto što nedostaje u DH priči...

amiliaus je napisao/la:

u zadnje vrijeme mi se sve više pojavljuje enterijera u snovima, lutam po nekim nepoznatim kućama i počinjem već razmišljati o 3d modeliranju. da li je neko koristio google sketchUp. na osnovu prvih iskustava djeluje mi vrlo efektan za takvu namjenu.

Samo da se kratko uvalim u razgovor:-).

Ja sam recimo svoju mapu crtao u Maya software-u, (za neupucene, to je jedan od najjacih programa za modeliranje i animiranje - inace se koristi za filmove...). tako mi je naravno pala ista ideja na pamet 'mogao bi raditi 3D mjehure, scene, animacije mjehura'. Vrhunska ideja, od snova napraviti kratke filmove. ALI! Kad se stane u asanu jako brzo se uoči da su to baze (fore) uma koji zeli raditi sve samo ne ono što mi želimo da radi, a to je sanjanje. Vidi, ne govorim da ti to ne radis, to je tvoja stvar, ja samo zelim upozoriti na jedan trik uma. Um je sposoban na nevjerojatno profinjen nacin skrenuti nas s puta. Na žalost to mu i uspjeva u 99% slucajeva.
Ono sto zelim reci jest da svaku ideju koja nam se javi u tikvi treba dobro promotriti. U gornjem slucaju, slucaju 3D mjehura, ocito je da se skrece sa pocetne ideje i svrhe mapiranja. Nešto u nama teži da komplicira stvar. Mislim, kome treba 3d mjehur?! A kad se bolje razmisli kad se u noci sanja 7-8-10 mjehura to zna odnjeti i do 2-3h vremena dok se sve ne nacrta, oboja, unese na mapu. A sada zamislite 10 3d mjehura. Perverzija.

Sto se tice mog mapiranja ja sam recimo stao sa tom praksom. Bar na ovaj nacin na koji DH to rade. Po meni tu nesto nedostaje. Nekako mi se cini da nije sve receno. Pretpostavljam da postoji dio kojeg trebamo sami skužiti.
Otkrio sam jednu malu sitnicu:-), mozda se varam ali za sada je stvar ovakva:
Mapiraje definitivo ima utjecaja na prizivanje memorije snova. Ima utjecaja da sanjamo više lucidnih snova. Povecaje mogucnost da se dode do kontroliraih sonova (cc stil). Ali, ne daje nikakvu kontrolu nad tom sposobnošću. (Moje primjecivanje, moj slucaj). Ta mala 'sitnica' jest da sve to, i u debeloj vecoj mjeri mogu postici bez crtanja mjehura tj. praksa bi bila 'Rekapitulacija' snova na nacin na koji se to radi sa životnom rekapitulacijom (znaci mahanje glavom livo-desno :-) ). Izaberem jedan san kojeg se najbolje sjecam (i dalje ih sve snimim na mob.) i počmema mahati glavom:-D. Ono sto se desava jest da se jedan san počme "ljustiti", sloj po sloj tj. dolazi se do sve dubljeg i dubljeg dijela istog sna. Prvo se primjete tereni, likovi, zatim osnovna radnja, pa radnja do detalja, pa ponasanja likova, pogledi, moti, boje, kad se pojavija, odakle je dosa, u kojim se snovima još javljao, emocije, njihova slozenost, odakle one, zašto, mislim čudo toga se počme primjecivati samo iz jednog sna. Crtanje mape u odnosu na ovu Rekapitulaciju postaje pre siromašno. Dalje, kako se više snova rekapitulira tako se cijela ta mapa počinje slagati sama, ali u glavi ne na papiru, papir je jednostavno nepotreban. Desava se širenje mjehura i ono famozno savršeno uklapanje više mjehura u jedan ( ja na svom otoku imam i zgrade i ceste u kaskadama i livade i ... sve savršeno uklopljeno u jedu cijelinu:-) ).

Moram ić, kasno je. čekaju me prakse pa budem nastavio drugi put.

Pozdrav Mayo, dugo te ne čuh!

Svakako odličan zaključak po pitanju "majmunskog uma" i njegovih prijevara: um je konzervativan, opire se promjeni i nastojat će te prevariti na najsuptilniji način. Mogao bih cijelu knjigu napisati o tim smicalicama i nema dana da nisam njihova žrtva, međutim, sve manje i manje. Tko nije bar par mjeseci radio vježbe koncentracije, tj. smirivanja uma nije uopće svjestan protivnika s kojim se bori i kojemu zahvaljuje stanje u kojem se nalazi. Bez "mentalne higijene" nema napretka.
Također, dobro zapažanje da u DH priči nešto nedostaje. Ono što je dano je odlična metoda organizacije sanjajućeg prostora i pamćenja snova, ali sama sebi nedovoljna. Cijela priča o DH vrlo je literarno dotjerana, i vidi se da ju nije izmislio puk, već netko kome je iz nekog razloga baš pasalo da ispriča priču na takav način... međutim, to nas ne smije obeshrabrivati, jer metoda izvrsno djeluje u segmentu za koji je pogodna, a cijela priča je nebitna. Drugim riječima, izvuci tehniku, a zaboravi filozofiju.

Ono što meni nedostaje u cijeloj DH priči je "trening uma" bez kojeg si vječni početnik. Da nije tako, onda bi ZEN majstori bili budale što po cijeli život samo to vježbaju, a oni su danas najpoznatiji živući majstori sanjanja s vjekovno uhodanim metodama postignuća. Osim toga, smatram da je mapiranje samo osnovni početak, ali mora biti nešto vezano uz rezultat mapiranja, dakle samu mapu (prostor snova) i usmjerivanje napora na nova područja kad je mapiranje donekle savladano. Iskreno, nisam naišao na logičan nastavak priče po pitanju tehnike pa istražujem sam na način sintetizacije dosadašnjih iskustava i tehnika koje su imale utjecaja na moj razvoj. Možda bi se trebale ruske knjige prevesti ukoliko postoji još što pametno od tehnike jer sve ostalo je beletristika.
No dobro, ono što sam htio reći da je mapiranje možre biti svojevrsna "zabava", a pravi rad na umu je svakodnevnica i potreba. I rekapitulacija je jedan dio takve prakse ovisno o tome s koliko je napora radimo. Ja koristim dokazane metode yoge prilagođene zapadnom konceptu uma. Nastojim svaki posao s kojim se u životu bavim, tretirati kao svojevrsnu mentalnu vježbu... Također, postoji jedna važna metoda kojom se integriraju sadržaji nesvjesnog u područje svjesnog i na taj način bilda svijest. Riječ je o nekoj vrsti direktne kreativnosti: uloži se napor da se na neki način dođe do unutrašnjeg uvida iz tog tamnog i nepoznatog prostora, te se isti "prizemlji" na način da se iz njega nešto napravi, neko djelo. Cijeli postupak poznat je stoljećima pod pojmom umjetnost. Mapiranje je djelomično takav proces, jer mi "lovimo" dubinske sadržaje i putem nacrtanih slika i riječi ih sidrimo na našu svijest, stoga su naše mape su svojevrsno umjetničko djelo. Jung i njemu slični su išli korak dalje pa su cijelu stvar koncentrirali isključivo na doticaj s tim dubinskim sadržajima koje nastoje dovesti u domenu svijesti zbog integriranja izgubljenih ili potisnutih dijelova sebe koji su se na neki način "osamostalili" pa ih percipiramo kao duhove, vanzemaljce, demone, bića iz ida i sl... Jung tu tehniku "aktivna imaginacija", mistici "astralna projekcija", newageovci "channeling", "automatsko pisanje", "rad na vizijama" i sl. Uglavnom, sadržaj tih sadržaja nije toliko bitan, koliko cijeli postupak dovlačenja i integriranja sadržaja u svijest. Ista stvar kao i s našim mapama. Nebitna je istinitost/neistinitost sna, ali jako je bitan proces mapiranja i ostvarivanja cjelovite mape. Vjerovatno zato Rusi govore da se ne opterećujemo sadržajem snova, tj. predstavama, bićima, razgovorima i sl, već samim postupkom s akcentom na položaj sna u mapi.
Ja sam došao do toga i dalje ne znam što bih rekao po tom pitanju. Napominjem da do toga nisam došao direktno, već mnogim lutanjima u naivnom vjerovanjem u koješta, isprobavanjem i promatranjem. Morao sam puno ljudske gluposti "oguliti" od u biti jednostavne i prirodne tehnike i izdemistificirati svu tu materiju, tj. srž tehnike koja je vijekovima zatrpavana kojekakvim bedastoćama i zakukuljenim tajnovitostima. Ako se osvrnete na to kako radi mehanizam prirode, shvatit ćete da je on jednostavan, direktan i precizan. U njemu nema nikakve mistike, niti petljanja... stoga, nebi trebalo biti niti sa snovima i suptilnim svijetom u kojima oni nastaju.

Toliko od mene, a ako netko ima još kakvu ideju ili iskustvo po tom pitanju, neka ga navede...

@amiliaus
Kad već govoriš o staklenoj zgradi, da se i ja umiješam:
prije otprilike godinu i pol sanjao sam stakleni neboder, čudne konstrukcije. San je bio latentno lucidan s velikom moći zapažanja detalja. Neboder se nalazi zapadno (lijevo) od mojeg centra u gradu i oko njega je trg. Nazivam ga Z-neboder, jer slično i izgleda, tj kao da je koso prelomljen pri 2/3 visine i gornji dio malo pomaknut po ravnini reza. Ušao sam unutra i sastojao se od konferencijske dvorane, čudnih liftova u obliku pištoljskog metka i sl.
Ono što me zaprepastilo je to, da sam slučajno naišao na sliču stvar, godinu dana kasnije u gradu, a da nisam znao da je slična građevina doista izrasla na brzinu i imala je tu "vibru" iz sna: riječ je o novoj knjižnici Filozofskog fakulteta u Zg za koju nisam niti znao da je u planu izgradnje, a kamo li ju vidio. Naravno, lokacija nije skroz točna kao u stvarnosti, niti nema trga oko nje...

I primjetio sam još jednu čudnu stvar, da mi snovi nekad najave neke nesreće pogotovo po pitanju pada zrakoplova u svijetu, poplava, i sl. Nedavno sam imao opet san s avionom koji pada, a ja kao i obično bio sam u njemu, ali bez panike... taj dan pao je zrakoplov... čisto digresija koju primjećujem već koju godinu.

Otkad sam počeo mapirati snove, nemam više niti jedan san u kojem mi se pojavljuju "proganjatelji" npr, čudna bića, alieni, duhovi, monstrumi i sl. (izuzetak su stvorovi koje nazivam "anorganci" prema djelu CC, a riječ je o kojekakvim pritajenim čudesima, uglavnom škorpionsko smeđe boje koji se prave mrtni, a kad im se posveti pažnja onda počinje "veselje". LIče na crve, plošnjake, kornjače, ježeve, i tome slično, a obično ih držim u ruci kad počinju divljati pa ih tresnem o pod i oni nestanu uz zelenkasti bljesak kao kad pukne petarda...) Zapravo, snovi su mi se sveli na putovanja i istraživanje, iako mislim da me u slijedećih par mjeseci čeka slabo sanjanje i spavanje zbog rođenja djeteta!

@mayo
dakako da sam svjestan majmunskog uma (ili letačevog uma), ali to ne znaci da me ne zna opet ponekad prevariti. štos je što sam malo probavao raditi sa ScetchUp-om na koga sam slučajno naletio, tj nisam tražio nikakav sličan alat. vrlo je jednostavan, za razliku od profesionalnog programa maya koji koriste i za razvoj igara. u scetchUpu možeš napraviti 3d model svog stana za par minuta tako da čak štedi vrijeme u odnosu na neke druge alate. gotovu sliku možeš eksportovati u jpg u 2d formatu. kad smo već kod majmunskog uma mislim da je važno za napomenuti da je jedan njegov dio i nefleksibilnost, inercija i zadržavanje statusa quo po bilo kom pitanju tako da često znamo zanemariti neki poklon koji nam "život" slučajno donese samo zato što smo prepasivni ili prelijeni da se angažujemo oko toga.
@gordan
da ta staklena zgrada dolazi sa trgom okolo, što se lijepo vidi i na siluetinoj i na mojoj slici. u okolini u kojoj ja obitavam ne postoji nijedna slična zgrada tako da je nisam mogao povući sa te strane. očigledno da prostor sna ima i neki svoj život naizgled nezavistan od našeg svakodnevnog.
interesanto bi bilo otvoriti temu poređenja mapa (koja već čini mi se ima negdje samo u dijelu foruma nedostupnom za javnost) i karakterističnih građevina. meni je što se tiče centra karakteristična još neka građevina sa kružnim stepeništem "do neba". nju često sanjam, nekad kao dio stadiona, nekad kao kulu, u jednom sam kontrolisanom snu hodao jasno njome. zatim ima kameni grad na sjeveru...
prekognicijski snovi su takođe tematika za sebe i nekako uvijek njuše katastrofe. ne mogu da ne navedem jedan skorašnji takav, karakterističan po svim elementima simbolike i asocijativnosti sna, pošto mu ovdje nije tema može se poslije prebaciti negdje drugo:

san sa 25-25.02.2009. Tuzla. Interesantno je da je rejon koji pripisujem tuzli jedan od zastupljenijih u mojim snovima a nema nikakvo racionalno objašnjenje za to . U tuzli prije 20te nisam nikad ni bio, a i poslije samo par puta povremeno. Ima gradova u kojima sam češće, ima onih koji su na mene ostavili dublji ili egzotičniji utisak, ali ih nema u snovima. Tuzla je u snu daleko manja nego u stvarnosti, sjećajući se ovog, sjećam se još niza snova o tuzli. Nekakva naselja na ulazu u grad, neki centralni, stari trg sa radnjama oko autobuske, na strmini u centru gradu i to je to, zanimljivo ni po jednoj osnovi nalik pravoj tuzli ali joj je san dodijelio tu asocijaciju i radi to konsantno i koinzistentno. Sjećanje drugih snova i okolnog rejona dok pišem u normalnoj svijesti nije baš efikasno kao ujutru kad se svijest još nije razdanila. Na tom centralnom trgu je neka pobuna, štrajk par mladića, okrenut protiv onih koji su protiv socijalizma i njegovih ideja koliko mogu prizvati u sjećanje razlog.

moja slika predstave sna:

slika sa zvaničnog protesta koji se održao narednog dana:

Inače medije ne pratim, ali sam negdje narednog dana poslije mapiranja sna išao sa autom i uključio sam radio, kad tamo priča o protestima. Vjerovatno da su bili najavljeni, ali ni u kojem slučaju nisam znao za to
dalje naknadnim istrživanjem dobijene informacije iz medija:

Redovna sjednica Skupštine Tuzlanskog kantona je prekinuta nakon što su radnici Fabrike obuće "Aida", izrevoltirani činjenicom da ih niko od nadležnih iz Skupštine i Vlade ne želi primiti, blokirali dvije raskrsnice u Tuzli, jednu kod BKC-a gdje se Skupština održava i drugu kod Fabrike obuće "Aida".

http://www.sarajevo-x.com/clanak/090225065

...Razočerenje malim odzivom mladih, prema njegovoj procjeni nije ih bilo više od 25, pretočio je u pismo Tuzlarijama kojeg u nastavku prenosimo u cijelosti.

http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/viewnewnews.php?id=28237
apropo pominjanja mladih u snu a vezano za proteste. zatim dalje

Srećom, sve se završilo dobro, niko nije povrijeđen, a bilo je i momenata kada su radnici ponukani nostalgijom pjevali „Druže Tito mi ti se kunemo“.

http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/viewnewnews.php?id=28235
Apropo pokusaja ulaska u razlog protesta u snu.

Citat :

Pozdrav Mayo, dugo te ne čuh!

Pozdrav i tebi. Tata:-))). Bitku vodim sa glupim 'mnome' pa dok nesto ne skuzim nemam o cemu pisati:-).

Citat :

Iskreno, nisam naišao na logičan nastavak priče po pitanju tehnike pa istražujem sam na način sintetizacije dosadašnjih iskustava i tehnika koje su imale utjecaja na moj razvoj.

Interesantno je kako dolazimo do slicnih ideja:-). Ja sam isto kopao, unazad 3-4 mjeseca, po praksama iz proslosti. Recimo, prosle godine sam na zidu imao zaljepljen veliki kalendar na zidu i svako pronalazenje ruku, projekciju, i neke karakteristicne snove (ja sam ih nazivao 'Vizije') bi zabiljezio. Tokom godine, kako bi smatrano da mi je neka tehnika prestala funkcionirati, mjenjao bi prakse prije spavanja, i one tokom noci. Sada na tom kalendaru vidim koja praksa mi je davala najvise rezultata. Bio sam vratio to što je funkcioniralo i ponovo bi imao bolje rezultate. ALI, u jednom trenutku sam skuzio da postoji nekakva sila koja definitivno sprijecava da sanjam/mo. Neznam kako bi to opisao. Recimo ovako: uz najveci trud možemo ostvariti sanjanje samo odredeni broj puta npr. 1-2 puta tjedno. Za svaki put preko toga aktivirati ce se nesto sto ce nas blokirati. Npr. mi tada mozemo naci ruke ali ce kontrola trajati 2sec.
Ugrubo. ono do cega sam dosao što je to: To je obrambeni mehanizam kojeg čine nasa govna:-). Drugim rijecima 'Cuvar praga'.
Uocio sam 'cuvara praga' kao nekog lika u snu kada se javlja odredeni tip radnje. Nepobjediv je, bili svjesni, nesvjesni, lucidi ili supermeni.

Dosao sam do jos nekih stvari ali trebam ih lijepo posloziti u tekst pa ih budem poslao u U.Krug:-).

Po meni dokle god koristimo tude tehnike "od-do" nema sanjanja. Potrebno je stvoriti vlastitu tehniku, svak za sebe. Razlika izmedu vlastite tehnike i tude tehnike je vjerojatno milimetar, ali taj milimetar treba skuziti što je.

Citat :

Također, postoji jedna važna metoda kojom se integriraju sadržaji nesvjesnog u područje svjesnog i na taj način bilda svijest. Riječ je o nekoj vrsti direktne kreativnosti: uloži se napor da se na neki način dođe do unutrašnjeg uvida iz tog tamnog i nepoznatog prostora, te se isti "prizemlji" na način da se iz njega nešto napravi, neko djelo. Cijeli postupak poznat je stoljećima pod pojmom umjetnost.

Ono sto sam ja skuzio o ovoj metodi jest da je njena svrha cuvanje energije. Kad nesto napravimo što je naše (sliku, glazbu itd.) osjecamo zadovoljstvo, zadovoljni smo sa sobom, takvi odlazimo spavati. To automatski utjece na snove, kad se tome pridoda Namjera za ruke, ruke stizu:-). Kad nismo kreativni, tmurni smo i cijelo vrijeme nas pipka osjecaj nezadovoljstva i osjecaj da nesto fali. To što fali se naziva 'CARPE DIEM'.

Citat :

Ako se osvrnete na to kako radi mehanizam prirode, shvatit ćete da je on jednostavan, direktan i precizan. U njemu nema nikakve mistike, niti petljanja... stoga, nebi trebalo biti niti sa snovima i suptilnim svijetom u kojima oni nastaju.

Nadodao bi 'i nema viška':-). Sve sta radi radi sa odredenim razlogom - svrhom. Stoga, sve šta se nalazi u snu je bitno.

(OD OVIH PAR DOSADAŠNJIH POSTOVA NAPRAVIO SAM NOVU TEMU DA STVAR BUDE UREDNIJA)

@amiliaus:
Što se tiče uspoređivanja lokacija na mapama, mislim da smo zreli za neki vid analize, stoga kad si već predložio otvaranje teme, otvori ju negdje gdje ti je po volji. Također, ukoliko želiš pisati i o prekognicijskim elementima, također pokreni temu. Možeš čak tamo i preseliti dijelove iz drugih foruma koji u te forume ne pripadaju (editiranjem i kopiranjem u novi post)...
... i što se tiče nebodera, evo i slika sfere iz 5.9.2007.
------------------>

@maya:
Svi mi vodimo bitku sa samim sobom i kad jednom prestanemo, to je sigurno da je nastupila smrt!
Inače, ja sam imao vrlo žestoke, tj. intenzivne snove koje sam nazivao inicijacijskim snovima, koje sam sanjao u vrijeme dok sam puno meditirao i radio tehnike izdvajanja svjetlosnog tijela. Ti snovi bili su karakteristični na taj način, da ih većinom nikad nisam zapisao, a i još danas se sjećam svake njihove pojedinosti. Nakon svakog sna, život bi mi se korijenito promijenio, uglavnom bih otpustio stare ideje i pojavile bi se nove koje bi me vodile to razdoblje (zato sam ih i nazivao "inicijacijskim snovima"). Ti dubinski snovi, doista su više ličili na vizije, nego na običan san i nakon njih nebih više mogao spavati, već bih se budio pun energije, odmoran.
Što se tiče tehnika, potpuno si u pravu: svatko treba stvoriti svoju tehniku, a to je najlakše tako da se isprežvaču tehnike predaka i ljudi koji su ih na neki način objavili. Npr. moji "geomanti" imaju jednostavni zakon: "Probaj raditi neku tehniku i ako ubrzo neda rezultat ili ju odbaci (ne gubi vrijeme na nju) ili ju krivo izvodiš..."
Smatram da je lagano sazrijelo vrijeme i da se prikupila kritična masa ljudi da počnemo polako pisati i o tim svojim iskustvima ovdje na forumu i da malo oplemenimo DH tehnike svojim vlastiti. Potpuno je nebitno tko što rada i izvodi, bitno je da ima rezultat. Također, poželjna je međusobna kritika kako bi se osigurali od vlastite dogme, jer ako ne mijenjaš uvjerenja s vremena na vrijeme, s tobom nešto ne valja, tj. ne razvijaš se... mene bi najčašće kritike poznatih usmjeravale u životu, naravno tek nakon što bi sazrile...
I snovi su kao magarac: ako ideš prema njima s racionalnom željom da ih zadobiješ i kontroliraš, izgleda da ne postižeš ništa, ali kad se počneš na neki način ponašati indiferentno prema njima, onda se oni pojavljuju. Još nisam našao rješenje kako koristiti taj "pasivni napor" da ovladam snovima, ali s "mišićima" sigurno to nije moguće

"Zgrada":
Ovu zgradu sam sanjao 29.03.2009, ali to je za mene poznati objekt iz T1 (Tonal 1). Plavi neboder nisam duže vrijeme sanjao, a nalazi se na mojoj prvoj mapi (vidi u dijelu "mapa snova"). Ta zgrada je dosta visoka, ima mnoštvo katova, goleme hodnike i ulaze, liftove. Nju sam sanjao nekoliko puta, mada malo izmjenenu, ali po osjećaju i lokaciji, vrlo precizno. Tada sam radio sa jednom DH grupom, nekoliko Engleza, Amera i jedan Rus, sa razlikom što smo mi svakog dana slali naše slikice na forum i uspoređivali ih. Tada smo primjetili masu sličnih stvari, koje inače, nisu bile primjetne u textu (slali bismo i textualne opise). Recimo, jednom smo primjetili da SVI na crtežu mjehura imamo malu "vjevericu" za mjehure istog dana, što se nije dalo naslutiti po textu. Tako smo svi imali i neboder, no ne za isti dan, nego u različitom vremenskom periodu. Također, valja napomenuti da su ti "objekti" samo naše interpretacije (dekodiranje) tko zna čega i kakvoga izgleda, odatle i varijacije u opisima.
Ovaj prijedlog sam imao i za praksu na ovom forumu (naravno, to bi išlo privatno), ali se od toga odustalo.

"Nešto fali":
Normalno je da fali, uvijek nešto fali, LOL Niti u jednom sistemu nemaš sve pojašnjeno, svugdje nešto fali. Međutim, vidim da se ovdje pojavljuje problem pretjeranog attachmenta za tehnikom, odnosno mapom (i kod mene, također). Mislim da je jednim dijelom i to ono što fali i do čega treba doći iskustvom: nije važna mapa, niti red na mapi, koncept, sistem ili nešto drugo (dakako, u tom segmentu će neumitno doći do nekog nazovimo "reda" - svijeta snova)! Mapiranje služi za buđenje nagual memorije, slično kao rekapitulacija kod Kastanede, ali za zonu T2. Hackeri su tonal podijelili na T1 i T2, odnosno, T1 ovaj svakodnevni, T2 onaj sanjani. To znači da u snovima (pa i lucidnim) mi i dalje zadržavamo karakteristike T1, odnosno nosimo sve svoje sa sobom zajedno sa percepcijom (dekodiranjem) stvarnosti koja nas okružuje. Zato nastaje problem kod običnog, ali i lucidnog sanjanja - teško prelazi u kontrolirano sanjanje (ovaj termin mi se baš i ne sviđa), odnosno, ono o kojem govori Kastaneda (svijetovi u kojem sanjač može ostati živjeti, nikada se ne vratiti natrag) i S.Izrigi, kada govori o realitetima gdje obitavaju raznorazni čarobnjaci, čudna stvorenja, anorganska bića, te kojiima se sanjač može uvijek vratiti po volji i oni će biti "tamo"! Ovo je po meni važno shvatiti, i sve dok se mi bavimo sa T1 i T2, nešto će uvijek faliti.

Mapiranje snova budi sjećanje na položaje skupne točke u kojima smo obitavali u našim snovima. Sanjani "teritorij" nikako nije prikaz na mapi nego sloj stvarnosti, ili položaj skupne točke - daleko od linearnog prikaza na karti ili pretpostavljenog svijeta. Mapa koju mi sada stvaramo nije mapa sanjajučeg svijeta kojeg opisuje Izrigi u svojim textovima. Ako se sjećate, u jednom dijelu texta on kaže da, kada se memorija snova u potpunosti probudi, tada možemo baciti mapu, nije nam više potrebna. Količina energije koju dobijemo natrag ovom "rekapitulacijom" je enormna; svojevrsna revolucija svijesti ili nekakav golemi energetski bum koji "potaraca" parcijalnu percepepciju (dekodiranje). Ovaj događaj je prilično drastičan i debelo će pomlatiti ove Tonale 1 i 2 (vidi Izrigijev opis, teška depresija, suicidne misli, nesnalaženje u tonalu, od kojih su neko vrijeme patili svi DH), nakon čega se, stvaraju uvjeti (kontroliranog) prodora u izmjenjenu stvarnost. Tek ovdje mi možemo govoriti o Sanjanju, CC, DH, Kinezi, Japanci, you name it - i prestati će nešto faliti .

Dakle, po mom mišljenju ne fali ništa osim energije . Dakako, ne energije potrebnoj za kopanje, trčanje i rješavanje matematičkih zadataka, nego o hm... "iluminaciji" (zatočenim dijelovima svijesti). Ne znam kakav je osjećaj kod vas, ali kad mene preplavi val sjećanja snova pod utjecajem mapiranja, to je nešto jedinstveno, neponovljivo, van svakog pojašnjenja! Nekakav suludi udar svjesnosti, blaženstva, zanosa, nemam pravih riječi za to! Ovo je za mene strava dokaz i nije ga moguće navesti u nijednom tekstu ili knjizi (odatle osjećaj uma da nešto fali). Slažem se da fali prateća disciplina, neka vrst kontrola, ajmo reć uma, odnosno, "način ratnika", Zen, Budizam, Yoga, whatever (nošenje sa samovažnosti, samosažaljenjem, i slično).

I sam Izrigi je izjavio da mu je trebalo oko 5 godina mapiranja dok nije ostvario buđenje memorije do kraja. Nije zgorega napomenuti da su DH otkrili mjesta na kojima je moguće povratiti dijelove energije-svijesti-svjetla koju smo "izgubili" u snovima, amo-tamo cijeloga života, nakon čega nastaje svojevrsni bum u Tonalu: svakodnevni svijet postaje daleko ljepše mjesto
(vidi (Deadalus, Masja) replay na moj upit (ovdeto) na ovom mjestu http://dhlab.ru/forum/index.php?topic=160.0 )

Je, može biti i to, da kad dobiješ uvid u to nešto drugačije od onoga što možeš pojmiti, da ti neke stvari bivaju jasnije. Ja također imam navalu sjećanja na snove, ponekad s takvom preciznošću da mogu nacrtati cijele mape do detalja. Sjetim se snova iz djetinjstva i ostalih davnih snova, ali i snova koje sam zaboravio, pa samo isplivaju van.
Ono što osjećam da sam dobio mapiranjem je neka latentna svijest u snu koja nije lucidnost (zapravo, lucidnost me i ne zanima u poslijednje vrijeme, međutim, dobra je ako se pojavi spontano), a imam i osjećaj neke bistrine, kao da odmah mogu procijeniti ljude i njihovu namjeru ili "vidjeti ispod njihove kože"... Lagao bih kad bih rekao da je to isključivo od DH tehnika, jer paralelno radim na meditacijama, na zurenju u sunce radio sam od 2006. godine, puno sam uložio u geomantijsku tehniku i kao rezultat dobivam određene uvide u svijet i ljude oko sebe na način da smatram da je svijet globalni cirkus sastavljen iz enormne količine ljudske gluposti, a ljudi uglavnom hipnotizirani spavači kojima se manipulira kako tko želi - mediokritet, bez obzira na titulu ili intelektualni doseg.
E, sad ta promjena može biti i dio moje taštine ili nekog kompleksa koji izvire iz onog otrovnog dijela ega, međutim nikad se nisam tako isključeno od svijeta osjećao kao u poslijednje 2 godine. Imam osjećaj da je većina ljudi oko mene emocionalno plitka i začarana iluzijom, da su više humanoidi nego ljudska bića, da su bedasti do boli i opasni zbog svojih neprobavljenih strahova zbog kojih su agresivni... jednom rječju debilizam. A da ne pričam kako sam postao osjetljiv na sve vidove indoktrinacije, pa bila ona religijska, ppolitička, društvena, literarna, intelektualna... jedino što me spašava i daje mi nadu, da izlaz iz tog neodrživog svijeta postoji i da je objašnjen geslom: "No brain - no pain!"...
DH i mapiranje sam jednostavno prihvatio kao obaveznu svakodnevnu praksu, poput pranja zubi ujutro i da vam pravo kažem, bez nekog očekivanja rezultata, jednostavno želim razviti svoj unutrašnji alternativni svijet u kojem mogu živjeti drugi život, poput onih siročića koji su se zakačili za bilo kakav vid virtualnih svjetova i igara postavši cyber-narkomanima. S tim da je svijet snova nešto sasvim poželjno i prirodno za razliku od kompjuterske igre...