Izvaci iz knjige Andreja Reutova "Hakeri snova"

Izvaci iz knjige Andreja Reutova - Hakeri snova [Хакеры сновидений]

Hakeri snova su proučavali svijet snoviđenja, pretpostavljajući da su snovi - nešto puni više i veće, nego što smo navikli misliti. K tome, smatrali su da su snovi neka vrsta zaštićenog programa, na koji je moguće primjeniti tipične hakerske metode - otuda i riječ "hakeri" u nazivu grupe.

__________

Hakeri snova - istraživači nepoznatoga, - odgovorio je Boris. - Mi pokušavamo razumjeti arhitekturu univerzuma, pokušavamo upoznati njegove zakone. Ali, za razliku od znanstvenika, mi polazimo od magičnog opisa svijeta. Znanstvenik radi samo sa činjenicom koju može pojmiti, izmjeriti, opisati. Izdvojiti, klasificirati. Ali čarobnjak, za razliku od znanstvenika, uvodi u uobičajeni opis svijeta nešto noumenalno. To jest nešto što ne može opisati, što ne može spoznati, o čemu ne može razumno govoriti. To nepoznato Castaneda naziva nagualom - mjestom gdje boravi moć. Zbog naguala običan svijet postaje za čarobnjaka magičan svijet. A u magičnom svijetu, sve je moguće, počevši od upravljanja vremenom i završno sa stvarima poput besmrtnosti. Jedino postojeće ograničenje - je ono u tvojoj mašti.

___________

Mi smo počeli od toga - nastavio je Boris, - da je moguće razabrati koji zakoni djeluju u svijetu snova. To je bila teška, ali očaravajuća zadaća. I tako: pokazalo se da je čovjeku koji sanja uvijek prisutna zabrana svjesnosti.


___________

Castaneda je pisao da je u snu moguća svjesnost. To jest, znati da spavaš.
Običan čovjek u snu biva bacan iz scenarija u scenarij, kao da je nekakva slijepa marioneta. Što misliš, što je to što upravlja tom marionetom? Što upravljam tobom u snu, tjera te da nekako djeluješ?
- Ne znam, - slegnuvši ramenima, Maksim se zbunjeno osmjehnuo. - Nisam o tome razmišljao.
- Vidi se, - kimnuo je Boris. - Snovi su za nas toliko uobičajeni, da obično i ne razmišljamo o tome zašto se u njima nešto događa na neki određeni način, a ne nekako drukčije. San - je san, šta se tu ima misliti? Ali hakeri su razmišljali, i došli do strašno zanimljive stvari: svaki naš san odgovara jednom specifičnom programu. Promjena sna = promjena programa. Zamisli da netko s vremena na vrijeme mijenja CDove u playeru, i ovisno o zapisanoj snimci na svakom slijedećem disku, tebe baca iz jednog scenarija sna u drugi. A ti, budući si poslušna slijepa marioneta, ispravno "reproduciraš" - pod navodnicima - taj zapis. To jest, radiš nešto, boriš se s nekim, bježiš od nekoga ili ti nekoga ganjaš - desetci scenarija, i ti si u njima - glavni protagonist. Pri tome, ti nemaš mogućnost promijeniti zapis, snimka je dostupna samo za čitanje - read only kako kažu kompjuteraši. Ali, ako naše sanjanje određuje određeni zaštićeni program, postavlja se pitanje: da li ga je moguće crackirati kao što čine hakeri?
- Otuda i ime grupe - "hakeri snoviđenja"? - upitao je Maksim, već znajući odgovor.
- Upravo tako, - složio se Boris. - Što je učitelj savjetovao Castanedi da čini kako bi postao svjestan u snu?
- Da traži ruke, - uvjereno je izjavio Maksim. - Castaneda ih je morao promatrati u snu.
- Točno. No, otkuda upravo to djelovanje, zašto baš ono? Koji je njegov smisao?
- To će ti pomoći da shvatiš da spavaš. Ja samo tako razumio.
- A smisao toga, - nastavio je Boris, - je da se uvede u program sanjanja jedan drugi maleni programčić. Takozvani "crv", koji će polako, ali sigurno provoditi svoj destruktivni rad. I kad on unese grešku u program sanjanja, ti shvaćaš da spavaš. Zapravo, probudit ćeš se u snu, tvoja svijest će se oteti upravi programa sanjanja. San se pretvara u snoviđenje. Što misliš, što se događa dalje?
- Mogu u snu raditi bilo što. Što god hoću.
- Da, ali ne zadugo. Vrlo brzo - možda za minutu ili par sekundi, program sanjanja će uočiti grešku. I u skladu s time će pokušati povratiti status quo, naime: ili ćeš izgubiti svijesnost i utonut ćeš natrag u običan san ili ćeš jednostavno iskliznuti iz sna i probuditi se. Kako god, dobit ćeš mrvicu iskustva. - I tako vremenom - ako ne budeš pravio greške - takvih mrvica će biti sve više i više. I slijedit će nešto zapanjujuće: program sanjanja će se umoriti od toga da te stalno vraća, i jednostavno će prepraviti, unutar programa, tvoj status u slijedeću višu instancu. To jest, učinit će stalnim tvoje novostečeno stanje.

__________

Kartografija snova pokazala se kao sasvim zabavna stvar. Koliko je Maksim uspio razabrati, hakeri snova su u svom djelovanju voljeli koristiti različite trikove - ili trikse, kako su ih nazivali sami hakeri. Tako su i ovdje učinili upravo to. Glavna zadaća je bilo postizanje svjesnosti u snu, ali umjesto da po primjeru Castanede traže ruke u snu, hakeri su za postizanje cilja predložili sastavljanje mape sanjanog svijeta. Zapravo, oni su zamijenili zamorno traženje ruku u snu jednom vrlo zanimljivom i očaravajućom aktivnošću. A tamo gdje postoji entuzijazam i zanimanje, obično se javlja i rezultat.

Prvi korak u kartografiji snova postao je vođenje dnevnika sanjanja, u kojemu je bilo neophodno redovito zapisivati sve svoje snove. A primarnu pažnju pri tome ne treba poklanjati sadržaju onoga što se dogodilo u snu, već lokaciji, mjestu gdje se događaj zbivao. Sadržaj se naznačava tek ukratko, dok je mjesto bilo precizno opisano i skicirano. Kad bi se nakupilo nekoliko desetaka snova, postalo je moguće započeti s mapiranjem, pokušavajući povezati mozaik pejzaža snova u jednu jedinstvenu cjelinu. Pri tome, nije toliko bio bitan krajnji rezultat, već dosljednost i redovitost prakse. Ispočetka je karta sadržavala brojne bijele mrlje, njeni brojni dijelovi kao da nisu željeli biti posloženi. A tada, ukoliko vjerujemo teoriji, sve te mrlje postepeno bivaju popunjene, zemlja snova počinje zadobijati neke konture. I tu započinje presudna točka: u nekom narednom snu, čovjek se odjednom prisjeća da je ranije već bio na tom mjestu. Sa spoznajom da je tu već bio, "čovjek se budi u snu" - to jest postao je svjestan, običan san pretvorio se u snoviđenje.

_________

- Jesu li vaše grupe organizirane na način koji opisuje Castaneda?

- Ne posve. Kod Castanede svaki član ima određenu ulogu, jedan je vodeći, svi su povezani kroz energetsku moć grupe. Mi također radimo u grupama, ali imamo ponešto drukčiji pristup. Mi polazimo od toga da je svaki čovjek kao pojedinac sposoban dosegnuti sve samostalno, i u tome njegova sudbina ne može ovisiti o sudbini drugih ljudi. A grupa kod nas - je jednostavno skupina ljudi koje povezuje međusobno prijateljstvo i slični interesi. Pri nekim eksperimentima možemo iskoristiti zajedničku moć koju stvara grupa, ali ne smatramo takvo djelovanje glavnim principom.

_______________

Pokazalo se da važno mjesto u kartografiji zauzima opće razumijevanje strukture svijeta sanjanja. Zaspivši, mi ne padamo jednostavno u san, ulazimo u takozvane lopte percepcije. Lopta percepcije - to je komadić virtualnog prostranstva sanjanja. Jedinstvena lopta unutar koje se razvija jedan ili drugi sanjajući događaj. U običnom snu, mi ne razabiremo granice tog prostranstva, stoga sve uzimamo "zdravo za gotovo". Hakeri su uspjeli objasniti iluzornost ovih svjetova - da bismo se u to uvjerili, dovoljno je u bilo kojem snu jednostavno ići pravo, bez skretanja. Pri tome sanjač stalno nailazi na pokušaje distrakcije od namjeravanog cilja, na njegovom putu pojavljuju se razne prepreke. No, ako bude nepokolebljiv, zaista će doći do kraja lopte percepcije sna. On bukvalno udara u nekakvu pregradu, jedinstvenu zavjesu svijeta - granicu mjehura sna. Nešto slično tome možemo vidjeti u kinima - vidimo ono što se događa glavnom liku pred našim očima, ali ako pokušamo prići što je bliže moguće, udarit ćemo nosom u ekran.

Na taj način, sadržaji svih naših snova odvijaju se u jednom ili drugom mjehuru percepcije. I točno o tome u kakvu ćemo sanjujuću loptu upasti, ovisit će i sadržaj našeg sna. Postoje dobri sanjajući mjehuri, postoje i oni vrlo loši. Prelasci između sfera percepcije određeni su složenom mrežom tranzita, različitih portala u snu. Ako obratimo pažnju na trenutke prelaska iz jednog sna u drugi, moguće je uočiti da je gotovo svaki put, taj prelazak povezan s nekim elementom mjehura sna. Taj element može biti praktično bilo koji predmet, on jednostavno prebacuje sanjača u drugu loptu percepcije. Ovladavanje sistemom tranzita, sanjač može po želji prelaziti u neku drugu loptu percepcije.

Naime, sada u prvi plan stupa kartografija snova. Sastavljajući kartu sanjajućih lokacija hakeri su u sanjajući svijet unosili element uređenosti, stvarajući nekakve početne točke. Lopte percepcije, prvobitno odvojene, počele su se postepeno stapati - to je proizašlo povezivanjem određenih komadića lokacije, koji su se pokazali kao dijelovi istog mjesta. Najzanimljivijom se pokazala činjenica da su u karti elementi različitih gradova bili ujedinjeni na iznenađujući način, i neke ulice Moskve npr., nastavljaju se na ulice Kieva. Zapravo, karta snova ujedinila je elemente svih gradova u kojima je čovjek ranije bio. I ne samo gradova, tu se nalazilo mjesto za sela i naseobine, jezera, šume, rijeke, mora. Stotine i stotine nekada različitih sfera percepcije objedinili su se u čudnu, ali potpuno povezanu sliku karte.

Određenu zbunjenost u Maksimu je izazvala neobičnost orijentacije karte sanjanja. Na temelju toga što je svijet sanjanja zrcalni svijet u odnosu na realni, hakeri su ponešto izmijenili koordinatni sustav. Zapad i istok su ostali na svojim mjestima, ali sjever i jug su zamijenili položaje. Kako se pokazalo, hakeri nisu bili prvi koji su primijenjivali takav sustav orijentacije - naime, do toga su već došli naši šamani sa sjevera. Razmišljajući o toj shemi, Maksim je izabrao solomonovo rješenje - naime, počeo je smjerove označavati kao vrh, dno, lijeva strana i desna strana. Tako mu je bilo puno jednostavnije.

Posebno mjesto na karti sanjanja zauzimala su takozvana granična područja. Ona su se obično pojavljivala kao mora, pustinje, planine i šume. Smatralo se da je prodor iza graničnih područja ili nemoguć ili izuzetno težak.

Približno u centru karte smješten je naš dom. Osobitost ovog mjesta je u tome što se on nalazi u zoni transmutacije i, za razliku od ostalih dijelova karte sanjanja, neprestano se mijenja. Ako sanjač često mijenja mjesto stanovanja, tada to postaje još uočljivije, njegov dom svaki put dobija neke nove odlike. Ovo treba mirno prihvatiti, jer se cilj kartografije ne sastoji u pravljenju karte kao takve, već u samom činu upoznavanja svijeta sanjanja. A karta je u tom slučaju - triks, kojim se nastoje ostvariti neki definirani ciljevi. Što će reći, spoznaja sebe samoga snu i "eksplozija" prisjećanja snova. U prvom slučaju, čovjek počinje u snu prepoznavati odlike mjesta, i u tom času, dok spava, san se pretvara u svjestan san. Tijekom vremena, nastaju promjene i u sjećanju snova, sanjač se počinje sve češće prisjećati svojih starih snova. U početku su to pojedinačni snovi, potom se njihov "dotok" drastično povećava, pretvarajući se u pravu lavinu. Naime, čovjek se prisjeća svih snova koje je ikada sanjao, i tada može nacrtati kartu u svim njenim detaljima. Taj proces je osnovna zadaća kartografije - hakeri su smatrali da tek poslije tog trenutka čovjek počinje uistinu SANJATI.