Ovdje ću opisati ono do čega sam ja došao u tehnikama opuštanja. Kako Silueta kaže, ništa bez opuštanja, zapravo ono što nas čini napetim je naš mentalni diktat misli. Da bismo ga umanjili ili oslabili trebamo krenuti od tijela. Redosljed je sljedeći: tijelo-dah-um.
Svako opuštanje mora dovesti tijelo u neku vrst obamrlosti i dugotrajne nepomičnosti, inače nije opuštanje. Ovdje ću opisati opuštanje u ležećem položaju koje koristim i koje savjetujem ostalima:
Kao prvo, najbolja i najdetaljnija metoda opuštanja je svakako Nidra pa kad se ona dobro uvježba, pravo opuštanje već nadolazi nakon par minuta. Uglavnom, opuštanje je kriva riječ, a relaksacija je previše površna riječ za to šo opisujem, pa bih opuštanje prije nazvao "dopuštanje". Zapravo, svako pravo opuštanje nastupa mentalnim dopuštanjem da smo i napeti i opušteni s namjerom da se umirimo. Ako forsiramo opuštanje, onda ostajemo zakočeni i to je često početnička greška, jer svejedno je da li firsiraš crno ili bijelo, rezultat je uvijek isti - forsiranje. Zato si dopustite da se opustite ili neopustite... dakle svaki dualistički pristup opuštanju neće vas nigdje dovesti. Ovo što sam opisao je 50% uspjeha u opuštanju, a to je najlakše napraviti da se čovjek svega "odrekne", okolnog svijeta, svojih misli i želja i jednostavno se opusti, tj. dopusti potpuni mir.
Dakle, kad donesete odluku da se idete opuštati prije "akcije", onda shvatite da više nema pomicanja. Kao da ste mrtvi, sve ostalo su nesavršenosti uma koje će vas htjeti natjerati da se pomaknete.
Zatim krenite šetati pažnjom po dijelovima tijela, npr nožni prsti, stopalo, gležanj, potkoljenice... do glave, zatim unutar tijela itd. Kako prelazite pažnjom po nekom dijelu, tako taj dio opustite. Tu je sad sljedeći trik: kad obratite pažnju na taj dio jednostavno OSJETITE kao da vam netko s laganim percem prijeđe preko tog dijela ili s jako nježnom svilenom tkaninom. Važan je taj taktilni osjećaj, a ne vizualizacija.
Kad prijeđete pažnjom preko cijelog tijela zadržavajući svijest, onda počnite promatrati dah i pokušati ga umiriti na način da se pluća gotovo i ne pokreću. Da biste to mogli izvesti pravilno, misli vam ne smiju previše šetati, a tijelo treba biti umrtvljeno poput leša. Nakon toga uspjerite pažnju na unutrašnji prostor u kojem će se već pojaviti hipnagogija, tj. hipnagogičke slike koje su predvorje sna... e to sad popuše svi junaci, pa tako i ja vrlo često, a to je da me slike odvedu u san, ali bez svijesti. Ukoliko u tom trenutku se čvrsto fokusirate za ideju i neki objekt promatranja s namjerom da sačuvate svijest, moguće je uletjeti u lucidnosti ili štoviše u predvorje astralne projekcije koje vas često može preplašiti i razbuditi.
I zapamtite, sve ovo se mora raditi apsolutno bez ikakvog mentalnog napora inače vas vlastite misli koje se grupiraju oko vaše vatrene želje da ostanete budni razbuđuju kao da imate nesanicu, što nakon nekog vremena iziritira i tijelo i cijela stvar pada u vodu.
Eto, zvuži dosta jednostavno, ali ustvari je vrlo zaznuto.
Gotovo ista stvar je za meditaciju u sjedećem položaju. Ako ne uspijete umrtviti tijelo za desetak minuta, stvari radite nepravilno. Odlična vježba za to vježbat vam je sjedeći položaj sa zatvorenim očima, gdje nepomično sjedite sat vremena. Krenete od 5 minuta, pa svaki dan povećavate trajanje za 5 minuta.
I naravno, uključite vježbe psihičke joge u svoje treninge, jer kako kaže Crowley "bez 8 udova joge niste spremni za nikakvu borbu".
Početna stranica 
