Reality Check ili ti provjera realnosti je najvažnija metoda za postizanje svijesti kako u noćnom, tako i u dnevnom snu kojeg smatramo budnošću. Kad se ispravno radi, RC predstavlja ogroman napad na um (kompjuterski rečeno: interrupting) i svojevrsni pritisak, pa su rijetki oni koji ga izdrže marljivo raditi svaki dan učestalo. Uopće nije stvar u prepoznavanju toga da li je riječ o snu ili nije, već o trenutnom prekidu i isključenju iz svijeta, čime prekidate sve mentalne brbljarije i obrasce u kojima boravite preko dana. Dakle, svi mi furamo neke svoje mentalne filmove, zbog kojih gubimo svijest i gotovo da sanjamo svoje živote. Kad ih djelomično osvjestimo nakon određene prakse meditacije i unutrašnjeg promaranja, onda smo spremni i za kvalitetni rad na RC-u. Tehnika je ta da zaustavimo svu mentalnu buku i upitamo se da li sanjamo. Zatim počnemo promatrati oko sebe i nastojimo prepoznati svoje trenutno stanje, film koji smo prekinuli, okolnosti u kojima se nalazimo itd. To se radi cijelim tijelom, a ne samo "ludarom". Dakle, ključna riječ je "prekidanje" i to svih mentalnih tokova i buke i postavljanje u stanje prirodnog promatrača. To treba raditi što češće i moramo biti uporni kao magarci da totalno izbezumimo svoj mentalni stroj i iskočimo iz tog vira misli. Naravno, RC se izvodi i u tehnikama inkubacije snova, gdje u zamišljenoj sceni izvodimo na određenom mjestu RC. Također, dobro je nakon RC-a postaviti si namjeru da ćemo prepoznati stanje sna kad se nađemo u njemu ili da ćemo biti što više budni.
Idealno je kad radimo RC tako da ga se sami sjetimo, pogotovo kad si zadamo i ciljeve kad ćemo ga se sjetiti. Da bismo se što češće sjetili izvesti RC ja koristim jedan izvrstan trik: svaki dan pošaram malo ruku s kemijskom i svaki put kad ugledam tu šarotinu tokom dana kratko napravim RC s pitanjem SANJAM? Nastojim se pri tome izbacivati iz svih misli, razmišljanja, maštanja i sl, bar promijeniti tok misli.
Kad to radim neko vrijeme, bez problema me puca lucidnost na isti način u snovima.
Naravno, ovdje psihička joga, meditacije i vježbe koncentracije jako pomažu, jer što je mentalna mašina sporija to je nestabilnija i lakše je pobjeći iz nje. Idealno bi bilo tu mentalnu mašinu skroz zaustaviti, tj. umiriti, ali ne na način da se rasprsne od ubrzanja - što nije ništa drugo nego ono što nazivamo "živčani slom". Zato kažem: "No brain - no pain!"
Početna stranica 
