Tehnike mapiranja snova

Ukratko, evo mojih saznanja iz dosadašnje prakse mapiranja snova:

Mapa snova doista predstavlja samo grubu skicu "svijeta iza mape" i treba biti detaljna do one razine koja ti omogućava trenutno prisjećanje svake sfere (sna)! Namjera je napraviti podsjetnik snova, a slike su najbolje za to, pa makar one bile i jednostavni kroki. Tu pak primjećujem da slike crtane rukom, ma kako dječije izgledale, imaju bolju bazu sjećanja nego slike konstruirane grafičkim pomagalima (nekako su hladne i sterilne). Evo još par smjernica od mene:

- san uvijek crtam po osjećaju, ne prema razumu (npr. "mislim da bi ovo trebalo biti...")
- ulažem dodatni napor da sferu orijentiram točno prema sjeveru: ovo izaziva povišenje svjesnosti u snu, pa sam često u predlucidnom stanju i pitam se gdje je sjevar, kako da to nacrtam kad se probudim i sl. (kao unutarnji geodeta, počinjem mjeriti po snu ulice, prostorije...)... osim toga, bitno je u nastavljanju bliskih sfera kad ih se u meditaciji spaja (ne na karti!) i radi trace putanje.
- zajedno s tekstom sferu postavljam u mapu i to također prema osjećaju. Naime, shvatio sam da čak i kod snova koje ne znam gdje da ih postavim, stavljam ih prema osjećaju ili "esenciji što ostaje iza sna". Cijelo vrijeme se fokusiram na to da jednostavnim pogledom na sferu, trenutno se prisjetim sna, pa čak i pozicija sfere puno pomaže u prisjećanju sna iako nije na "ispravnom" mjestu, međutim što je to "ispravno".
Dakle, treba kod mapiranja paziti na osjećaj, a isključiti racio. Treba ulagati što više kontinuirane pažnje u san, npr. često ujutro ne znam što sam sanjao, ali ipak skiciram san i napišem par riječi. Cijelo vrijeme, pa čak i umjetno, nastojim oslikati sferu, i dešava se da mi se nakon par sati san "učvrsti" i postane dio svakodnevnog sjećanja, iako ga gotovo i nije bilo ujutro... tako bildam svijest o snovima.
Još nešto vrlo važno, što trenutno istražujem, a zove se rad s mapom:
Pokušajte pogledati tokom dana u vaše mape, opustite se, izbacite misli i počnite prolaziti latentnim sjećanjem kroz sfere, ali na taj način da sfere vode vas, a ne forsirate vi ili razum. Što se dešava? Lagano se pojavljuje osjećaj "svijeta iza mape" ili "mape iza mape", tj. sfere i namjera induciraju sjećanje iz sna i počinjete se prisjećati cijelih kvartova i dijelova grada ili područja, mada ih je teško nacrtati s točnošću, jer "lebde" negdje u nekom međustanju... Također, otvaraju vam se sjećanja na snove koje ste davno sanjali... sve je toliko zanimljivo, da prestajete to raditi, jer želite to sačuvati za neki posebni trenutak, koji, naravno, teško dolazi, pa ne vršite praksu.
Pokazalo se da 5 minuta slučajnog vježbanja na ovaj način, diže mulj sa dna snova u spavanju, pa se čovjek obično počinje imati žive snove. Što bi tek bilo, da svaki dan po sat vremena piljim u mapu i meditiram... Mislim da su nam to ruski forumi "prešutili" ili ja nisam ništa slično našao po tom pitanju, ali da je kvaka u svakodnevnom radu s mapom, a jako pomaže vježba "reminiscencije snova" koju sam dizajnirao za seminare lucidnog sanjanja... I potpuno je svejedno da li je nešto nominalno sjever ili jug, bitno je vaš osjećaj u snu gdje je što.

Čitajući ova pisma S.Izrigija kao i ostalih članova DreamHackers-a teško je ostati hladnokrvan, ne osjetiti uzbuđenje i entuzijazam što nam stvaraju ovi fantastični opisi čudesnih svjetova snova i metode kojima ih se može dosegnuti. Zapravo, najviše oduševljava činjenica da je sve to dostupno nama, "običnim smrtnicima" što živimo u ruralnim sredinama, velikim gradovima i neboderima. Mislim da DH metodologija nailazi na veliki odjek kod čitatelja diljem svijeta upravo zbog ovog sveprisutnog osjećaja "sada i ovdje", radije nego po raznoraznim dalekim pustinjama ili prašumama; doima se nekako svježim, nadohvat ruke, tu negdje u susjedstvu! Dakako, pomaže još k tomu i ideja DH da sve omotaju u modernu kompjutersku terminologiju, čime nastoje izvući principe univerzalnih zakona koji djeluju u Univerzumu, te ih na neki način izjednačiti i prilagoditi za svakodnevnu upotrebu kod praksi sanjanja. Stoga nas neće začuditi kada i sami kažemo da želimo hakirati u sanjanje, zapravo prodrijeti u svijet snova iz položaja Namjere i svijesti kojih nastojimo prenijeti u taj isti svijet. Dapače, taj termin nekako i paše, odgovara baš fino, pogotovo kada pogledamo što nastoje kompjuterski hakeri izvesti kada jednom prodru u naše računalo: žele znati što više o njemu, prodrijeti u najviše čuvana mjesta i ovladati njime - postati majstori tog polja ili okruženja kojeg hakiraju, ovladati njime u potpunosti.

Metoda mapiranja snova se čini pomalo apsurdnom, previše fantastičnom ovako kada se to ide zamišljati racionalno. Kako uopće mapirati snove, tu buru mnoštva događaja što se neprestano mijenjaju, nevjerojatne pejzaže i likove? Mislim da ovdje najviše zbunjuje termin - mapiranje - jer se automatski izvlači analogija iz ove stvarnosti, svakodnevnog života, to jest, topografija, kartografija i slično. No, ovdje je riječ o nečemu drugom, možda bi zgodniji opis bio "zamrzavanje" sfere sanjanja na jednom mjestu, odnosno zadržavanje skupne točke, kako to naziva Carlos Castaneda, na određenom mjestu.
Možemo povući analogiju sa fotografiranjem: vi uslikate (zamrznete) određen događaj i kasnije ga imate na papiru ili računalu spremljenog kao sferu. Međutim, kada nakon nekog vremena pogledate u tu sliku, odmah će vam se u sjećanje prizvati ne samo prizor što je prikazan na samoj slici nego i okolnosti koje su dovele do tog prizora, dakle trenutke prije njega i poslije. Recimo, kada danas gledate fotografije vjenčanja na kojemu ste prisustvovali prije desetak godina, odmah ćete se sjetiti i mnoštva drugih detalja koje su prethodili prizoru na fotografiji ili su se desili nakon njega. Naravno, prisjetiti ćete se i drugih događaja vezanih za osobe sa slika, te njihove osobne povijesti, kao i vaše interakcije sa njima, što nema direktne veze sa fotografijom. Jednom riječju vi otvarate fluid ili cijeli niz interaktivnih sjećanja što su potisnuta u zaborav tokom godina! Tako fotografija postaje okidač za buđenje sjećanja događaja za koje ste mislili da ste ih zaboravili. Praktički, ako položite na stol nekoliko fotografija što čine niz sličnih događaja, recimo sa dotičnog vjenčanja, i pronađete još nekoliko drugih starijih/novijih fotografija koje se vezuju na iste osobe ili događaje, dobiti ćete mapu nekoliko sfera što se tranzitno nadovezuju jednim određenim detaljem kojeg je vrlo lako moguće otkriti ako se pomnije prisjetite što vas je dovodilo u te sfere iz fotografija, kako ste završavali tamo, koji su bili utjecaji i slično.

Na ovaj način "funkcionira" mapiranje snova. Ucrtavanjem "zamrznute sfere" prizora iz sna, mi dosežemo cijeli niz sjećanja na druge sfere koje su se desile u različitim periodima našeg života i tako dosežemo takozvanu "perceptivnu fluidnost", odnosno svojevrsnu virtualnu mapu poznatih dijelova našeg obitavanja u snovima za života. Drugim riječima, sfera postaje energetsko sidro iz kojeg izvlačimo fluidni tok sjećanja. Zanimljivost je da jednom kada povratimo sjećanje nekog niza sfera, ono ostaje zauvijek zapamćeno, odnosno, moguće ga je uvijek dozvati u sjećanje po volji.
Ovo je samo po sebi krajnji cilj mapiranja: sakupljanje tzv. lijevi svijesti, cjelokupne memorije naših snova što smo ih imali za života, njihovo izvlačenje na površinu. U tom trenutku imati ćemo cjelokupnu mapu u sjećanju, znati ćemo je napamet, te nam više ova – virtualna neće trebati. Tada nastaju tzv. kontrolirani snovi koji nam omogućuju voljno kretanje po mapi koristeći se tranzitima – fragmentima strane energije što je odgovorna za prebacivanje iz sfera u sferu.

Međutim, ono što je problem jest kako fotografirati san, izvući sliku što će projicirati sferu na kvalitetan način. U ovom dijelu foruma nastojimo dati prijedloge, načine i metode kojima se to može uraditi. Evo mojih pokušaja mapiranja snova:

Prvo, htio sam izbjeći utjecaj DH textova i predložaka u njima, te nisam pristajao slijepo prihvaćati njihove opise kao doktrinu po pitanju opisa centra mape i strana svijeta, nego sam želio pratiti sadržaj vlastitih snova neko vrijeme i vidjeti kako se stvari odvijaju. Nakon mjesec dana sustavnog praćenja sadržaja snova i njihovog zapisivanja, imao sam dovoljno materijala za započeti sa praksom mapiranja. Tako, kuća iz djetinjstva je neumitno bila nametnuta kao snažan centar mape, odnosno mjesto koje sam najčešće sanjao, započinjao svoje kretanje, ili imao jak osjećaj prisutnosti elemenata iz te kuće u snovima. Dakle, kuće iz djetinjstva je bila centar mape.

Tada sam naišao na problem metode crtanja sfera i njihovog postavljanja na mapu, kojim alatom se koristiti? Odlučio sam započeti sa programom COREL DRAW, što se pokazalo kao zanimljivo rješenje, sa priličnim mogućnostima i alatima. Osim toga COREL posjeduje mnoštvo gotovih simbola i crteža koji se mogu upotrijebiti i ubrzati crtanje sfere. Tako je sada sve bilo spremno za početak ove prakse.

Neko vrijeme sam se zabavljao sa problemom projekcije tema što bih crtao. Naime, nisam bio siguran na koji način bi ih crtao, tlocrtno ili u perspektivi. Uskoro se perspektiva pokazala kao najjače "senzualno" rješenje, da tako kažem, jer sam imao prilike projicirati sliku prizora na način kako sam ga doživljavao u snu. Ovo je bilo vrlo moćno sredstvo kojim se izazivaju sjećanja, zapravo, u nekim trenucima sam dok bi postavljao sfere na mapu, znao biti ponovno silovito "bačen" u taj san po svim osjetilima, iako još uvijek u ovoj stvarnosti - kao okupan snažnim plimnim valom vrlo realnog sjećanja sa svim atributima koji su se dešavali u tom snu. "WOW!" rekoh, ovo je bomba, što je bilo dovoljno da zauvijek preuzmem metodu crtanja iz perspektive kao zadanu.

Evo nekoliko uzoraka takvih mjehura:
(sfere sam numerirao datumima kada su se snovi dogodili što mi je služilo i kao poveznica za tekstualni dnevnik snova)




Slijedeća dilema je bila oko načina crtanja koji se odnosio na sadržaj snova što bih ga trebao unositi: da li da se fokusiram na sanjajuče likove ili na pejzaže? Nisam imao izbora nego eksperimentirati kako bih sam procijenio. Tako sam neko vrijeme fokus prebacio samo na likove, a onda neko vrijeme na pejzaže, zanemarivši likove. Uskoro je bilo evidentno da su pejzaži ključan element za mapiranje snova, jer se u njima može pronaći dovoljno elemenata za "zamrzavanje sfere" - pejzaži su imali dovoljno postojanosti koje je bilo moguće mapirati. Ipak, pokazalo se nužnim ubaciti i neke likove koji su sudjelovali u tranziciji sfere, odnosno, ostavljali su za sobom snažne energetske tragove koje sam osjećao ujutro pri zapisivanju snova i time bi postajali važan dio "inventara". DH su se bavili i posebnom studijom sanjajučih likova što je dovelo do interesantnih otkrića po pitanju porijekla ovih likova/entiteta, no to je već sasvim druga priča

Drugi problem koji se javio jest orijentacija. Hakeri kažu da su u njihovim mapama sjever i jug orijentirani zrcalno, obrnuto nego je to slučaj u stvarnosti, dok su istok i zapad u istoj orijentaciji. Ovo mi je predstavljalo problem, jer nisam mogao skužiti o čemu se radi. No, s vremenom je zaista nastala tendencija da se sfere, inače u stvarnosti postavljene na jugu, osjećajno postavljaju na sjever - gornje dijelove mape! Ovo znači da se, ukoliko se želim kretati iz tih dijelova prema centru - moram uputiti prema "dolje". Također, promaljali su se tzv. postojani teritoriji koji su uvijek bili na istom mjestu na mapi, poput industrijske zone ili obale. Osjećaj što se nalazio iza ovih sfera je jednostavno prejak i nije ih moguće postaviti nigdje drugdje.
Međutim, najvažnije je pratiti osjećaj koji se javlja u snu u odnosu na orijentaciju, to je zapravo jedini element na koji se možemo osloniti.

Tokom vremena crtanje sfera i njihovo postavljanje u virtualnu mapu je postalo vrlo zanimljivo. Traženje rješenja za pojedine prikaze vrlo kompleksnih sfera, zaokupljenost sa snovima što je trajala preko cijelog dana, "uzgajanje" Namjere i entuzijazma koji se sve više razvijao bili su elementi što su me prikivali za ovu praksu. Kasnije sam prešao na drugi sistem crtanja sfera koristeći pocket PC uređaj (PDA), malo ručno računalo sa ekranom osjetljivim na dodir i na kojem se crta sa stylusom, kao na papiru. Za PDA postoji dosta softvera za crtanje što se temelje na Photoshopu i imaju slične alate. Uskoro sam ovladao s tim i to je donijelo još više zanimljivosti u praksu, da ne spominjemo pokretljivost jer sam sada mogao crtati sfere svugdje, ne samo kod kuće, a istovremeno imati gotov računalni format (jpeg) vrlo male veličine spreman za prebaciti u PC i položiti na mapu. Za samu mapu koristim Visio jer je zgodan za manipulaciju sfera i stvaranje hiperlinkova na tekstualne opise snova, koje je vrlo lako opozvati. Evo nekoliko primjera ovih sfera:




Moguće je biti vrlo "precizan" u crtanju snova, pa i pretjerivati u umjetničkom izražavanju da tako kažem, naravno ako imamo vremena za to . No, s druge strane, moguće je ići na "škrti" prikaz, onako dječji skicirati sferu i dobiti zadovoljavajući rezultat. Međutim, valja naglasiti da crtanje sfera ima u sebi ugrađen jedan vrlo važan element, a to je Namjera! Dok crtamo san mi unosimo i Namjeru za sjećanjem na njega, za što kvalitetnijom "energetskom vezom" sa drugom pozornošću, što se zaista vrlo snažno počinje očitovati nakon nekoliko dana. Tako, ako posvetite nešto više vremena i kreativnosti u crtanje sfera time ćete dobiti i jasniji link sa Namjerom, odnosno nosiocem vala svijesti što vas veže za svijet na mapi ili iza mape kako to lijepo kaže kolega Valja pronaći zadovoljavajuću metodu i prepustiti se intuiciji, te osluškivati "reakciju svijesti" i skladno s tim djelovati. Najvažnije je uživati u radu, biti vrhunskim zanatlijom, kreativan(a) i intuitivan(a). Štogod činili nećemo moći izbjeći minimum sat ili sat i pol dnevnog rada na mapiranju, pa makar crtali sfere iz tri poteza, jer postoji dosta elemenata koje je potrebno zadovoljiti da bi se učinio kvalitetan rad (vježbe pravilnog spavanja, pripreme za san, prakse pamćenja snova, zapisivanje, crtanje, prebacivanje na računalo, postavljanje mape i tako dalje). Ne možemo kalkulirati sa Namjerom i metodama širenja svijesti na način trgovaca jer su to vrlo apstraktne radnje, život sam po sebi usudio bih se reći, da bi ih se moglo vagati po sistemu uloženo-dobiveno. Radije se strastveno prepustimo valovima žudnje za istraživanjem čudesnog Svijeta i onda nam zaista neće biti problem koliko vremena smo uložili u prakse što nam otključavaju vrata u Beskonačnost.

IZBJEGAVANJE ZASIĆENJA RADOM KOD MAPIRANJA

Kao prvo, zahvalio bih Silueti na odličnom prethodnom postu! Hvala!
.....

Nakon određenog vremenskog perioda u nutar kojeg se mapiraju snovi, pojavljuje se određeno zasićenje, bez obzira koliko smo motivirani i "žedni" mapiranja. O čemu se radi: vrlo lako je uvidjeti da se troši određena količina vremena za mapiranje, da se treba biti kontinuiran i da nema preskakanja. "Ili jesi, ili nisi! - nema sredine", staro pravilo, međutim, pojavljuje se i "druga strana" medalje koja te odgovara od prakse mapiranja uz različita laskanja tipa: "nemam vremena, budem to kasnije, budem na brzinu, ima li to smisla itd". Rezultat toga je pauza (čitaj: prekid) u mapiranju, nepotpuno ili neuredno mapiranje. Drugim riječima lijenost, lijenost, lijenost, zatim aljkavost, površnost i neurednost. Tipični konzumerizam i "um prosjeka" kako ja to volim reći.
Zašto je to tako? Smatram da smo savladali svoj unutrašnji konflikt po pitanju, treba li mapirati ili ne, tj. pronašli strast i svrhu u mapiranju, ali zasićenost se svejedno pojavljuje. Ono što sam primjetio kod sebe, to je bilo to da sam previše gubio vremena na tehniku mapiranja, tj. na softver, alate, lickanje slika i ostalo. S druge strane, pokušavao sam stvari apstrahirati, pojednostaviti i otklanjati nebitne životne stvari koje troše vrijeme, tj. optimizirao sam svoje vrijeme, kako u radu na snovima, tako i u svakodnevnim aktivnostima. Ne trebam ni spomenuti da je i to umijeće i da je i to proširivanje svijesti, budući da je ona nužno potrebna u optimizaciji vremena, koje nam dnevno curi na svakave blesarije, počevši od TV, razgovora s uzgred viđenim ljudima, trabunjanje o autima, sportu, politici, sexu, filmovima, igricama, mobitelima, Internetom, virtualnim bedastoćama, kladionicama, i da ne nabrajam sve moguće idiotarije modernog načina življenja. Naravno, kad se treba pozabaviti sobom, onda nemamo vremena, nismo baš odmorni za to i slično. Samo još jedan utisnuti obrazac globalnog društva, tipa: "Evo ti sve pred nosom, samo ti nemoj razmišljati! Mi ćemo umjesto tebe i razmišljati i planirati, samo ti ostani mediokritet, što i jesi... umri kao rob i zabavljaj se našim igračkama i idejama kojima te filamo, da budeš još gladniji, da nemaš resursa jer si zbog svoje ludosti i ovisnosti u kreditima, a naravno nit vremena, da nebi slučajno postao ičega svjestan... ...a, trebaš i novi stil života, evo, smislit ćemo nekog centimetro seksualca, budu te znali po svim klošarskim birtijama i klubovima..."
I da se vratim na priču... kod mapiranja, kao bitne aktivnosti u DH, važno ju je korigirati s akcentom na 4 ključne riječi:

BRZO, JEDNOSTAVNO, PRAKTIČNO i UREDNO.

BRZO, znači ne gubljenje 3 sata dnevno na 2 sfere, jer softver u kojem radimo moramo prethodno sami isprogramirati. Dakle, pronađite metodu za brzo mapiranje.

JEDNOSTAVNO, znači da ti ne trebaju posebni uvjeti za mapiranje, tipa daska za crtanje i prazan atelje, niti ultra brzi PC, koji još nisi kupio i sl. Dakle, jednostavno znači "u svakom trenutku i na svakom mjestu", što može značiti više različitih tehnika. Npr. ja kombiniram: na poslu crtam rukom i skeniram, kući crtam graphic pen-om direktno u Photoshopu, ujutro skiciram na ceduljicu i pišem po njoj dok se ne razbudim, itd.

PRAKTIČNO, znači da je upotrebljivo na različite načine i lako dostupno. Lijepljenje plakata sa sferama snova na fasadu betonskog čudovišta u Novom Zagrebu, nije praktično, jer teško da ćeš nekom poslati tu mapu e-mailom, a i teško da ćeš preslagivati i popunjavati mapu novim sferama. Dakle, pronađite metodu koja posjeduje univerzalnost, npr. male datoteke, slika i tekst itd.

UREDNO, je stvar samodiscipline, svijesti i rekao bih profinjenosti, jer aljkavi ljudi su aljkavi i u glavi i u osjećajima i u životu uopće. Za to je potrebno osvijestiti nešto u sebi i uhvatiti se malo samodiscipline, jedinog valjanog alata za bilo kakav uspjeh. Dakle, što god radite, ako ne radite uredno i čisto, bolje vam je da uopće ne radite, jer trošite vrijeme uzalud. Besprijekorno, rekli bi neki indijanci.

Ovo što sam opisao je vrst pravog DH managementa ili organizacije općenito. Danas postoji u poslovanju jedna tendencija koju "mantraju", manje-više svi manageri poslovnih procesa, a to je: INTEGRACIJA, OPTIMIZACIJA i AUTOMATIZACIJA, a ja bih još preporučio i INFORMATIZACIJU.
Sretno!

SINDROM PROFESORA BALTAZARA I OSTALI PROBLEMI KOJI SE POJAVLJUJU U POČETNOM STADIJU MAPIRANJA

Budući da komuniciram sa zainteresiranima koji bi se počeli baviti hakiranjem snova, često na početku svoga rada s mapom dolaze do hrpe pitanja, koja uglavnom nastaju ne iz neznanja, već iz svakodnevnog opterećenja konceptom, tj. razmišljanjem i pretjeranom racionalnom analizom. To je "Baltazar sindrom" kako sam ga upravo nazvao, gdje Baltazar ne može prijeći običnu ulicu, jer u isto vrijeme mu se pojavljuje 1000 pitanja, analiza i pravila kako bi se ulica trebala prijeći. I što se na kraju dešava: isfrustrirani profesor Baltazar ostaje sjediti na rubniku ceste podbočen, duboko razmišljajući što mu je činiti, dok mu prijatelj pajac slobodno prelazi ulicu u svim mogućim smjerovima, ne razmišljajući čak ni o tome, da je u ulici zabranjen promet!
Kako ne bih stalno ponavljao istu priču, slijedi tekst o tome iz jednog od mailova...

U snovima se ne treba "lijepiti" za stvari, pojave, likove i ostalo, tj. ničemu ne pridavati pažnju!
Čim nešto prihvatiš, kao da si prihvatio ideju koja iza toga stoji, a ideja je samo još jedna laž. Kroz snove treba prolaziti kao potpuno svoj i ničiji, ne "kačiti" se za slike, nastojati biti potpuno neovisan i što svjesniji (stvar vježbe). Ne vjerujte nikakvim likovima, bićima, pojavama... Što se tiče "pomoćnika" u snovima, vjerujte osjećaju, a ne izgledu. Isto je i s ljudima u stvarnom životu, izgled zna zavarati, ali primarni osjećaj - nikad! ...to je ipak san. Dakle, uvijek vjerujte osjećaju a ne tome što vidite. Ako sanjate vlastitu majku, a osjećate da je agresivno opasna, onda vam je jasno da ta slika nema nikakve veze sa slikom vaše majke. Samo jedna od ideja ili emocionalni naboj koji je preuzeo lik majke. Da ne pričam za svece, Marije i pogotovo anđele. Sve su to "utvare" sna, koje je najbolje ne shvaćati ozbiljno. Možda zvuči blesavo, ali s vježbom ćete doći u svjesnije situacije gdje ćete misliti da razgovarate sa starim mudracom, čarobnjakom ili što li već, (npr. u
lucidnim snovima), ali uvijek ostanite neovisni, jer upravo vam ta neovisnost daje snagu... čim se na nešto prikačite ili se zalijepite, gubite svrhu, nema kontrole, postajete robovi toga, i u stvari to je grozno, jer prestajete biti svjesni svoje ovisnosti o ideji ili konceptu, bez obzira je li on strah, ideja, slika, smisao ili lik u snu.

Nije bitno što sanjate i kako to tumačite, bitno je da to izmapirate i da sačuvate sjećanje na taj san, tj. osvijestite nesvjesni sadržaj. Da li ste doista sanjali Zagreb ili neki nepostojeći grad kojeg ste nazvali Zagreb, potpuno je svejedno. Bitno je sećanje na san, kao i njegova "pozicija" u odnosu na druge snove, tj. sfere. Također, ne opterećujte se s tim što Sergei govori o pozicijama i objektima u snovima: svatko će imati nekakve drugačije i oslanjajte se isključivo na svoj osjećaj, instinkt i intuiciju. Nećete valjda u prostore nesvjesnog krenuti intelektom?! To je zabluda psihologa da će nakon gomile nabubanih informacija, pročitanih knjiga i skupljenih informacija moći posegnuti u nesvjesno svojim nabildanim raciom, a upravo ih on koči kao i njihove misli, da se maknu od svog ega i zarone u "tamnije" prostore, gdje vlada garda nepokorenih staraca: instinkt, intuicija, slika i osjećaj. Zato su filozofi o istini uvijek govorili besmislice ili ih se nije moglo razumjeti što govore, jer istina je nad-racionalna, iznad našeg sirotinjskog, grubog i racionalnog alata zvanog intelekt. Pjesnici su puno bliže istini...

Možete li isključiti za trenutak vaše mentalne dedukcije i analize kad se bavite mapiranjem?! Inače se potpunije živi ako se isključi razum pri rješavanju nekih temeljnih životnih stvari. Intelekt je samo alat koji se koristi za računanje, brojanje, kad se polažu ispiti, ide u dućan i sl. Za život ti treba ono što te čini čovjekom, ono što nastaje prije misli, nazovimo to instinktom. Misli su "inkvizicija", zaklanjaju "točne podatke" tvojeg bića, iskrivljuju stvarnost. To je bolest svih intelektualaca, tj. njihova neuravnoteženost. U nekim stvarima koristi se intelekt, ali ne u svim. Npr, budete li svoju odabranu ljubav "promatrali" intelektom, a ne srcem i tijelom, bogme ćete si srediti pravi pakao od braka.
Kad se malo osvrnem na vlastiti život, sve odluke u najkriznijim trenucima donio sam u totalnom odsustvu racionalnog mišljenja, gotovo automatski i trenutno, a kad sam mislio i procjenjivao, radio sam samo gluposti ili prolazio ispite na fakultetu... Naravno, s godinama sam se popravio, te misli i racio koristim samo kao alat, a ne kao stil i religiju života...
Tvrdim da su najveći životni problemi intelektualaca ti što previše misle!

Dakle, vratimo se na mapiranje: centar mape je mjesto koje osjećate centrom! Ne tamo gdje mislite ili zaključujete da bi trebao biti. Može se zvati Baltazar-grad ako ga kao takvog sanjate i osjećate. Ne zamarajte se na početku gdje je centar. Shvatit ćete da se s vremenom oko njega grupira najviše sfera. Sigurno je da ste tamo vezani emocijama, pa je to vjerovatno mjesto djetinjstva ili gdje ste najduže boravili tokom života. Isto je i sa stranama svijeta. Potpuno je svejedno kako ćete zvati strane svijeta, npr. vrh mape: sjever ili jug. S tim se ne treba opterećivati. Možete uzeti da vam je "banana" vrh mape, "bojler" da je dno mape, lijevo da je "inspiracija", a desno "stupanj Celzijus"... Ono što je bitno da san znate postaviti u mapu, tj. pozicionirati ga u odnosu na ostale sfere, a kasnije da se znate i orijentirati "po osjećaju" u snu, tipa: "ako idem ovim putem idem prema "banani", dakle vrhu mape, a ako se vratim natrag završit ću duboko na "bojleru"..." Moja nomenklatura je takva da ću vrh mape zvati "sjever", dno "jug", "istok" desno, lijevo "zapad", kako je to i na običnim zemljopisnim mapama. Rusi su zamijenili sjever i jug. Potpuno svejedno, treba samo znati komunicirati međusobno, npr. da se meni "kompas" u snovima okreće prema sjeveru, Rusima prema jugu, a vama prema "banani". Olabavite koncept i oslonite se na ono bitno, a to je sjećanje, osjećaj i svijest. Ostalo su konvencije!
Također, ne opterećujte se linearnošću vezanom uz međusobne udaljenosti mjesta na mapi! Ako se san dešava u Puli, a centar mape u Zagrebu, onda ćete Pulu staviti negdje na zapad, npr. 10 cm od centra, ali san o Londonu nećete staviti 3 metra dalje od centra nego npr. 12 cm na zapad od centra, ali iza Pule. Dakle, mapa je nelinearna stvar i kako mapirate kroz vrijeme, tako ona raste i mijenja se. Tko zna, možda je ono što sam ja zvao London samo predgrađe Trsta, a on je sjeverno od Pule 1 cm, a ispod svega nalazi se "Grad ćevapa" i "Dalijeva vikendica" na "Otoku ljubavi"... Who cares! Bitno je uvesti neki red u mapu, ali ne mentalni red, već red "unutrašnje organizacije" ili intuitivni red, da tako se izrazim.

PRAKSA... PRAKSA... PRAKSA i naravno PRAKSA!

Iz svih mogućih prepiski i dopisivanja sa zainteresiranim ljudima za ulazak na ovaj forum, došao sam do saznanja da još uvijek mnogima nije jasan koncept mapiranja snova. Naravno, nikad im neće niti biti jasan dok ne počnu mapirati, jer pravo znanje dolazi s praksom i to nema skepse. Interesantno je kakav mentalni otpor pokazuju ljudi kad im se kaže "prestanite filozofirati i prihvatite se praktičnog rada, jer to je jedini način da postanete svjesni o čemu se tu radi...". Nažalost, dosta je ljudi koji ne mogu prijeći tu jednostavnu granicu poduzimanja prakse i ostaju vječno plutati u svojim mentalno-idejnim sferama, filozofijama, uvjerenjima i intelektualnom naklapanju. S druge strane, vrlo je lijepo osjetiti brzu preobrazbu nekog "tvrdog oraha", čije se mentalne konstrukcije ruše same od sebe, čim su malo nagrižene praksom. Divota je to promatrati i stvarno uživam i navijam za njih da ispune taj zadatak prema sebi i forumu, tj. da se kroz kratki period praktičnog rada dobiju uvid u mapiranje i da nam se pridruže. Već nakon nekog kratkog vremena, ti ljudi najzad počinju pitati "pametna" pitanja nastala iz vlastite prakse, međutim preostaju još uvijek neke krhotine racionalnih analiza i idejnih konstrukata... ovo je post koji djelomično govori o tome.

Praksa...praksa...praksa... jedina mantra koju smatram vrijednom... ako ste krenuli s radom, odlično! To je prvi korak na putu, svi ostali su vrtnja u krug. Doista nema nikakve koristi od "velikog znanje" iz knjiga, i nas to ne zanima, jednostavnim jezikom, ovo je projekt i treba raditi na sebi da bi se došlo do uvida, stoga moje čestitke svima koji su krenuli!
Možda smo se krivo razumjeli, ali nitko nije rekao da morate imati lucidne snove da bi mapirali snove. Ja sam se čak "odrekao" svojih lucidnosti stavivši ih u drugi plan, a posvetio se mapiranju, tj. u prvom planu mi nije imati lucidni san, već zapamtiti i izmapirati što više sadržaja u sloju granične svijesti, tj. snova. Na taj način neka latentno-kontinuirana svijest lagano se šulja i ulazi u snove, gotovo neprimjetno. Naravno, lucidnost se desi, ali nije mi toliko važna, čak u nekim slučajevima mi i "smeta", jer se u snu počnem baviti lucidnošću, a ne prostorom sna. Dakle, fokusirajte se na mapiranje sna, ma kakav on bio da bio, ne propuštaj niti jedan...

Pisao sam već dovoljno o tome, da racionalno ne radite ništa! Mapiranje je čisti osjećaj i intuicija. Svaki san koji sanjate, ima asocijaciju na neki predio, bez obzira da li ste tamo bili ili ne. Kad sanjam neko područje tumačeći ga kao Novi Zeland (iako nema blage veze s Novim Zelandom), postavljam ga na mapi dolje desno i čak ga nazivam imenom Novi Zeland, iako više liči na oglodanu kost, nego na tu državu. Kad će mi drugi put u snu nešto "smrditi" kao Novi Zeland, bez obzira što se Kip Slobode nalazi u tom snu, stavit ću ga među snove Novog Zelanda. Da sam razmišljao racionalno, stavio bih ga u Ameriku, ali onda osjećaj sna nebi odgovarao poziciji duše ili poziciji unutrašnjeg prostora, za koju već rekoh, radimo po osjećaju i intuiciji. I meni se ponekad dešava da racionalno pozicioniram sferu, ali nakon nekog vremena osjetim da ta sfera ne pripada na to mjesto, već negdje drugdje gdje mi osjećaj govori, osjećaj koji stvara cjelovitu sliku tog sna.

Ne znam da li sam bio dovoljno jasan: to je vaš unutrašnji svijet i recimo da nema nikakve veze sa vašim vanjskim (iako je to njegova djelomična projekcija). Dakle, treba isključiti mozak i raditi po osjećaju. Sfere koje ne znate rasporediti, stavite ih negdje otprilike, GDJE OSJEĆATE da bi mogle biti. Doći će vrijeme, kad vam neki san, vezan uz taj osjećaj, objasniti malo više područje o kojem se radi. To vam je kao da spajate puzzle; u početku nemate pojma što spajate i gdje koja puzzla pripada, ali kad ih počnete spajati, malo-po-malo ocrtavaju se dijelovi slike, da bi se na kraju uklopili u jednu.

Centar ćete lako pronaći, tj. osjetiti i za to vam ne treba lucidnost: vidjet ćete da tamo imate najveći broj sfera. To je vjerojatno vaša kuća gdje živite ili gdje ste proveli djetinjstvo, tamo gdje se najviše osjećate svojima i tamo gdje si nekako najsigurniji. Samo se zapitaj gdje je to i osjeti, i to je to. Tako je isto i sa "sjeverom", ne razmišljajte gdje bi on mogao biti, već ga postavite tamo gdje ga osjećate, npr. ja sam inače dobar u orijentaciji pa uvijek znam gdje je sjever i gdje se otprilike nalazim, slično sam prenio i na san pa i tamo imam "osjećaj" gdje je sjever, manje ili više, ali to i nije toliko važno. Bitno je izmapirati, a kasnije ćete poslagivati i preslagivati... Najveći problem je maknuti se od tog racionalnog. To je bolest modernog čovjeka, a ne prednost kako nam implantiraju. To što znate rješavati diferencijalne jednadžbe je potpuno nebitno za vaš istinski život. Važnije je da možete ocjeniti što u određenom trenutku možete napraviti i koliko brzo, a to je opet iskustvo i osjećaj. Dakle, ako vas ja pitam da li volite svog partnera i ako počnete razmišljati o tome, onda vaša ljubav nema svrhu. Takve stvari se nepogrešivo osjećaju, jednostavno, ili jesi ili nisi, nema tu razmišljanja...

Preklapanje sfera: naravno da ćete neke sfere sanjati učestalo, ali na različit način, pogotovo one koje se nalaze u centru mape. Ništa zato, sve ih izmapirajte i stavite jednu pored druge. Ja imam posebnu mapu samo za svoj uži centar. Možete napraviti i mapu u više slojeva, tzv. 3-D mapu, gdje svaka sfera iste lokacije ima svoj sloj, ali smatram da je to kompliciranje. Na kraju, bitno je samo znati gdje se nalazi sfera i imati potpuno sjećanje na nju. U početku se držite pravila, svaki san=jedna sfera, s vremenom će vam se neke sfere stabilizirati i bit će iste, međutim, svejedno ih zabilježite, jer im je različit scenarij, a važno je sačuvati pamćenje na san.
Tehnika mapiranja je jako dobra metoda, upravo za razvijanje volje i interesa po pitanju snova, a pokazuje vrlo brzo rezultate, doduše suptilne. Svi mi imamo muke s kontinuitetom u radu, to je bolest modernog čovjeka i nedostatak svijesti, jer to je isto kao i kod ispijanja vode: potrebna ti je za život i nebi vam trebalo biti teško piti vodu, a ipak ponekad "nemamo vremena" za čak tako životnu stvar, utažiti žeđ, pa zato dobijemo pijesak u bubrezima... Isto je i s ovim stvarima, laskamo svojim slabostima izvlačeći se na "nemam vremena" i "budem sutra" filozofirajući o svemu, a interesantno je da za sve imamo vremena, samo ne za rad na sebi i buđenje iz ljudske gluposti... Kad se malo izvježbate u mapiranju, možete krenuti i na mapiranje tih snova iz sjećanja. Primjetit ćete da se pravi svijet snova nalazi "iza" vaše mape i moći ćete prolaziti pažnjom, gotovo kroz sva područja snova, a neka od njih međusobno spajati. Ali, to svakako dolazi s vježbom i vremenom, jer rad sa snovima je poput istraživanja mračne šume baterijskom lampom, ukoliko to ne radite organizirano, vrlo brzo ćete odustati ili se izgubiti u svojim namjerama, a mapiranje je svakako, odličan način organizacije sanjanog sadržaja. Svijest je cilj svega, kako u snovima tako i u svakodnevnom životu. Preporučio bih vam da se počnete baviti svakodnevnim mapiranjem snova i već nakon par mjeseci postavit ćete neki red u sanjanje. Da ne duljim, cijela stvar je jako dobro objašnjena na forumu...

Naravno da neke snove nećete moći izmapirati kako treba, zapravo se snovi mogu ucrtati, ali pojavljuje se problem:

1. kod snova koji su preapstraktni da bi ih se jednostavno opisali ili skiciralo,
   
2. kao najčešći problem: nedovoljna svijest, što uzrokuje nestabilne, rascjepkane, nabacane snove.

Problem pod a) je relativno lako riješiti, a zove se "isključi mozak i razum", tj. "ne misli previše, već djeluj", što će reći da skicirate san na neki način, simbolično, da vas takva skica može podsjetiti na sanjano. Problem kod velike većine ljudi je taj da nemaju slobodu percipiranja apstraktnog, već im sve mora biti zapakirano u neki koncept, misli , teoriju, oblik, filozofiju i to ih zbunjuje i predstavlja im teret zbog kojeg se me nogu maknuti niti koraka dalje, samo se vrte u krug misleći da su napravili čudo... kod pravih umjetnika gotovo i ne postoji taj problem, jer njihovo djelo je temeljeno isključivo na osjećaju i apstrakciji. Teško mi je to objasniti, ali kroz dužu praksu će vam to biti jasnije i shvat ćete zašto je potpuno svejedno tko što misli i u što vjeruje, jer to nema, ama baš nikakve vrijednosti, kako za mapiranje, tako i za život u cjelosti... zanima nas samo iskustvo i uvid dobiveno praktičnim spontanim, voljnim i kontinuiranim djelovanjem.
Problem pod b) je stvar vježbe i "urednog života". Vrlo lako ćete shvatiti da na snove sve utječe. Ne možeš cugati dnevno litru konjaka, gutati tablete za spavanje i trpati se narkoticima i u isto vrijeme sanjati, isto tako ne možete cijeli dan "životariti" gibajuć se kroz stvarnost kao plankton kojeg nosi more života, i nadati se da će vam snovi biti kreativniji i intenzivniji. Intenzivnost snova se dobiva "odbacivanjem i odricanjem" od svakodnevnih "životnih gluposti" koje nam otimaju pažnju i jačanjem fokusa pažnje raznim metodama. Tu spada sve što nas čini konceptualnim bićima, rutina, stres, mentalni filmovi itd.

Vježbanje je potrebno svima, jer se vježbom postiže stanje, a stanje donosi uvid. Uvid je svakako znanje i tu nema puno filozofije. Talent ne vrijedi puno. Ono što doista vrijedi je kontinuirani rad i beskompromisna volja. Talent je 1%, a upornost 99% uspjeha. Čak više vjerujem netalentiranim ljudima, jer mi se u životu pokazalo da oni puno dalje stignu, nego talentirani koji "žive na staroj slavi" i istrunu u vlastitoj nemoći i lijenosti. Osvrnite se malo oko sebe, pogledaj svoje prijatelje i poznanike, tko je što i na koji način napravio u životu. Sigurno je da ćete pronaći bar jednog talentiranog koji je propao na gore opisani način... Osobno poznajem nekoliko "talentiranih" koji ništa nisu postigli, niti napravili od sebe, dapače, nikakve koristi od njih... Cijenim ljude s voljom, dok pomalo prezrivo gledam na one koji žele postići velike stvari samo maštajući o tome u fotelji.
Ako imate tanak san, problem je vjerovatno u slijedećem: pijete pića na bazi kofeina ili jake čajeve što je pogubno za san, nikotin, stres... možda previše i do kasno programirate (kao ja npr.), niste dovoljno na dnevnom svjetlu, ne pijete dovoljno vode, na pronalazite vremena za samoću i za sebe i sl. Bilo kako bilo, nastojte shvatiti mapiranje samo kao okidač vaše promjene i putovanja u dubine sebe. Ne birajte metode kojima možete povećati svijest i fokus pažnje. Što god koristili i vježbali, ako je učinkovito, sigurno će se odraziti na kristaltalni izgled vašeg prostora snova.
Ljudi koji tvrde da ne sanjaju, ustvari nemaju svijest o tome, jer žive rutinski i automatski, pa su takvi i u snu. Prolaze kroz san kao što im i život prolazi, kao san, dok životare. Bavite se sobom i razvijajte se slušajući svoje tijelo i osjećaje, oni su izvrstan vodič pod uvijetom da isključite onaj mentalni "mlinac za kavu" koji stalno melje u glavi...

Što se tiče energije i tijela: ne vjerujte bolesnom tijelu, iz njega ne izlazi ništa mudro po pitanju duha. Kako važi za svijest tako i za tijelo: kontinuirani trening, inače ništa od svega. Vrlo dobro se osjeti napredak u kvaliteti življenja ako ste u fizičkom treningu. O energiji da i ne pričam, i još ako to kombinirate s meditacijom i umjerenom zdravom prehranom ne gubeći pažnju na gluposti modernog života (TV, virtualni svjetovi, umjetni stilovi života itd) imate energije na pretek.
Što se yoge tiče, samo tehnikama disanja i meditacijom ćete udvostručiti svoje mogućnosti, naravno uz detoksinaciju tijela. I tu vrijedi pravilo s bocom konjaka iz prethodnog pasusa! :-)
Sve prakse o kojima vam pišem su provjerene i izvedene iz vlastite prakse. Nastojao sam ukloniti sve ono nepotrebno, tipa uvjerenje, filozofiju kao i svaki oblik misticizma i religije. Čista tehnika i praktičnost.

Sanjanje je inače kompletan sustav samorazvoja, a ne samo lijeganje u krevet i namjera za lucidnošću. Uključuu cijeli niz praksi i na tijelu i na umu. Jedan od načina kako ćete se natjerati da budete kontinuirani u vježbama je taj da zauzmeš stav "unutrašnjeg istraživača" ili psihonauta i da pišete dnevnik o poduzetim praksama, rezultatima i osjećajima. Zapisi ne moraju biti opširni, ali dobro je kad se vode kao bilješke, jer to je također vrlo bitna metoda osvještavanja, jer imate uvid u "knjigu računa" gdje ste i koliko ste, te kako se mijenjate s vremenom. Bez dnevnika ste kao poslovođa bez knjiga ulaza i izlaza ili kao moreplovac na oceanu bez pomorske karte...

Pozdrav svima!

Čitajući malo po netu, naiđoh na jednoj stranici u gomili nevezanog teksta riječ dream hackers. Riječ mi je odmah zazvonila. Googlajući naiđoh na same ruske stranice s forumima. Budući da google odmah nudi online translation - ajmo mi na engleski, pa sam listala paralelno ruski i engleski (gdje je engleski zvučao posve besmisleno; pa ne može ruski biti toliko različit od našeg). Nađoh svakakvih tekstova; pa čak i nekih koji nemaju puno veze s mapiranjem snova, ali su bili zanimljivi kao tehnike.

Ubrzo naiđoh i na ovaj forum. Hvala Gordane na prevedenim tekstovima - izvrstan posao! I, eto me tu.

Počela sam s Visiom, kao i većina ovdje. Nikada nisam bila radila u Visiu, pa ili mi je bio stran ili moja verzija ima bagove na koje nisam željela trošiti vrijeme. I onda sam odlučila nastaviti u Excelu - sfere se jednostavno insertiraju, jednostavno je hyperlinkanje na txt fajl, a po potrebi je lako proširivati cijelu mapu umetanjem stupaca i redova. Jednostavno (ne bi bio čak ni problem otvaranja novih worksheeta za layere - različite prikaze sfera (snova) na istoj lokaciji = u istoj ćeliji samo drugi worksheet). Međutim, za sam praktičan meditativan (da tako kažem) rad s mapom, ubrzo sam zaključila da mi ne odgovara nikakav prikaz karte na ekranu.

Zato sam odlučila ići u ekstrem - prebacila sam cijelu mapu na zid sobe. He-he, frik sam...

Znači, sfere skiciram ručno, dijelove čak ručno i obojam bojicama, konture pojačam flomasterom (što pojednostavljuje daljni rad na PC-u). Skenerom sve lijepo skeniram i nastavim doradu u grafičkom programu. Onda nekoliko takvih sfera prebacim na jedno mjesto - u Word npr, umanjim i isprintam - i sve to lijepo skupa na zid.

Od samog početka, crtanje sfera je u meni izazivalo snažno prisjećanje na "stare" snove. Crtala bih jednu sferu, a u glavi su već bile scene iz tri, četiri, pet... drugih snova koji bi mi došli u svijest. Tako da bih te prve skice zaista na brzinu napravila uz vrlo kratke zabilješke pored. U jednom času mogu koliko-toliko kvalitetno crtati samo jednu, a ne sve njih. Kad bi taj val prisjećanja prestao, sve bih lijepo zapisala - budući da je slika sna svježa u glavi, a skica (kakva-takva) preda mnom - nije bio problem zapisivati san u Dnevnk. Zatim bih ponovno uzela te brzinske skice (uglavnom olovkom ili kemijskom skicirane) i započela s doradom svake pojedinačno. Tako i sad radim.

Uopće započeti nije bio problem, jer sam jedno vrijeme ranije bila zapisivala snove svako jutro (čak se bila budila tijekom noći da zapišem), tako da sam imala malu arhivicu. A i inače bih uvijek zapisala san koji me se bio izrazito dojmio. Gomila takvih zapisanih snova je izgubljena u zapisima koji uglavnom više nisu u životu jer su bili pisani na papire kojih više nema. Oveći dio moje mape čine sfere upravo takvih snova - snovi kojih bih se prisjetila skicirajući onaj od danas ili onaj na koji već imam zapis.

Par takvih "valova" prisjećanja (ne svi) je imalo neobičan efekt. To "bombardiranje" zaboravljenih snova ostavljalo me bez daha. Doslovce. I tih par valova prisjećanja rezultirali su snažnim osjećajem fizičkih udara energije. Kao da dobijam nazad nešto što je bilo izgubljeno. Ti udari su bili gotovo fizički, kao par nevidljivih, a opet opipljivih lopti energije koji udaraju u mene i ulaze u mene. Osjećaj je fenomenalan. Morala sam sve ostaviti, uhvatiti se za stol i samo disati. Dok energije ne nađu svoje mjesto da se "smire" i smjeste. To mi se dogodilo par puta u samom početku tako snažno, sada prisjećanja donose osjećaj kao neke blage euforije. Može bit da je to bila energija koja mi je trebala za kasnije nošenje s nekim događajima koji su bili prilično neprijateljski obojani.

Gledajući svoju mapu, u jednom trenutku sam se zapitala - zar kod mene neće biti more na mapi? Jer, nisam imala u svijesti u tom času da sam sanjala more - ikad. Koncentrirah se malo na ideju mora, na plavetnilo, more samo. Sama ta pomisao na more kao da je uzrokovala otkrivanje nekakvog vela i nalet prvo jednog sna, a za njim i još nekolicine. Mogu jedino zaključiti - koncentracijom na neke vrste područja, pejzaža (kao more ovdje) moguće je izazvati sjećanje zaboravljenih snova asocijacijski povezanih s tim pejzažem, područjem ili čak ulicom (što mi se isto dogodilo). Ovo s ulicom, konkretno, je bilo posljedica crtanja same sfere te još jedne sfere na istoj lokaciji, zatim jedne na lokaciji "do" nje, koja je zapravo jedna ulica kojom sam svaki dan išla u školu. Tako su se sfere bile povezale u cijelu ulicu, povezali su ih razičiti snovi preklapajući se s lokacijom i šireći ju. Tako povezane sfere sam "logički" stavila jednu do druge. Nešto u tom "logički" povezanom dijelu mape mi nije štimalo; gledajući u nju - to je to, a opet nešto ne štima. Ostavila sam sve i skoncentrirala se na tu sliku zatvorenih očiju. I držeći ju mentalno neko vrijeme pustih ju, i samo nastavih disati - i dođe misao: ulica je zakrivljena, a ne ravna. Uzeh olovku i papir i nacrtah ponovno cijelu ulicu tih povezanih sfera - zakrivljeno (posve nelogički, neracionalno - isključivo intuitivno, po dojmu), i to je to. Savršeno.

To bi bila neka od mojih iskustava.

Pozdrav

Kao prvo, moje čestitke što si uspjela ući na ovaj forum zahvaljujući interesu, volji i izvršenom zadatku. Ponekad mi se činilo da je doista teško ljudima ispuniti to da kontinuirano sjednu raditi i izmapiraju tu nekolicinu snova u mjesec-dva. Međutim, na 13 prijavljenih, samo jedan ima dovoljno strpljenja, interesa i volje za kontinuirani rad. Koja poražavajuća statistika, što govori da većina ljudi doista nemaju čistu volju, karakter i upornost, kad ih nešto zanima. To zna biti deprimirajuće kad počneš uviđati koliko su ljudi u svakodnevnom životu rasute pažnje i površni u misli i djelu... No, dobro!
Dobrodošla u svakom slučaju i baš mi je drago što si nam se pridružila!!!

Šo se tiče ruskih tekstova (mala digresija), tu ima više problema:

1. Većina translatora grozno prevodi s ruskog jezika i obrnuto. To su mi potvrdili i Rusi.
   
2. Većina tih stranica donekle je pisana u slengu i van klasičnog govora, što zbunjuje.
   
3. Rusi se znaju dosta "zanašati" u svojim opisima i izražavanju, pa često svoje tekstove bojaju mistično s dozom teorije zavjere, sličko kako se Ameri razbacuju titulama i pišu marketinški, bez nekog većeg pokrića, onako, u šuplje, samo da uvale ili se pokažu.
   Zato trebaš malo znati ruskog ili imati nekog tko zna dobro prevoditi s ruskog. S druge strane 2/3 tekstova je blebetanje, fantaziranje i "rekla-kazala", pa je teško odvajati korisno od beskorisnog.

Inače, nisam samo ja prevodio tekstove s ruskog. Dobar dio tekstova (ako ne i najveći) preveo je još jedan DH s ovog foruma i prijateljica DHakerice, također s ovog foruma. Ja sam samo "porihtao" gramatiku i uredio tekst, te sam tu u "prvom planu" samo kao neka vrst pokretača foruma i čistača, tj. nastojim forum održavati urednim, čitljivim i bez ljudi kojima tu nije mjesto, naravno, ponekad i prevesti, odnosno ubaciti nešto što sam preveo s ruskih stranica i tiče se njihovih zapažanja.

Ova tvoja tehnika mapiranja kompjuter-zid zna biti česta kod DH, baš me zanima kako ćeš je razvijati dalje, kad se stvari počnu gomilati, sfere preklapati, kad zid postane premali i sl. Bitno je u svemu da te to sve veseli što radiš i da osjećaš "to nešto" o čemu stalno kokodačemo na forumu, a što ne možeš skužiti dok ne započneš rad. Vrlo dobro si počela i nadam se da te neće prvi val zasićenja odbiti od posla.
Kod mapiranja nikad nemoj koristiti logiku kao u realnom životu, već intuiciju, osjećaj i sjećanje. Logika ti ne treba, jer snovi nisu područje logike. Logika je prekruta da bi se imalo makla dalje od čvrste realnosti. A što se tiče snova s morem, meni je jedna sudionica na jednom od mojih tečajeva lucidnog sanjanja tvrdila da nikad nije sanjala more i da je čvrsto sigurna u to. Odmah smo napravili malu vježbicu-postupak koji sam smislio upravo u tu svrhu, a nazvao sam ga "reminiscencija snova"... nakon par minuta, rekla je: "Uh, koliko sam sanjala snova s morem i još puno toga što uopće nisam znala!" Zato, ne vjeruj pamćenju: zapisuj, crtaj i osloni se na unutarnji osjećaj...

Eto, od sad se čujemo. Slobodno možeš otvarati nove teme ako imaš potrebu za to.

Pozdrav!

Hvala na dobrodošlici!

Jako mi je drago da postoji forum kao mjesto koje može okupiti ljude koji RADE istu stvar i na taj način razmijeniti iskustva - jer ŽIVLJENJE je jedino zašto smo tu. U potpunosti podržavam način ulaska.

Slažem se da su online translatori jedva kao štake. Ali, nije nemoguće shvatiti šta je "pjesnik htio reći" uz malo volje i razumijevanja tematike, kao i ljudske sklonosti da uleti u ego-trip (ako čovjek nauči prepoznavati svoje, lakše mu je prepoznati i tuđe). Npr. nije problem shvatiti da translator uporno koristi riječ "peace" (ruska riječ mir) tamo gdje bi trebao doći "world" (jer mir znači i svijet). U jednom trenutku na jednom engl. forumu sam čak uočila da englezi imaju više problema shvaćajući tako online preveden tekst nego ja kojoj on nije materinji (možda upravo zato). Znači, nije to nerješiv problem, ako čovjek želi odvojiti dosta vremena i unijeti puno volje. Ali, svakako je zahtjevan, znam jer sam to radila. I zato zahvaljujem i svim onim DH ovdje koji su se bili prihvatili tog mukotrpnog posla. Svaka čast svima!

Što se tiče moje tehnike, e znaš da i mene zanima kako će se razvijati. Kakva god ispadne, nije sama sebi svrha, svrha joj je da služi "namjeri". A namjera je, kako si i sam rekao, ali citirat ću siluetu jer sam upravo na toj temi:

Citat :

krajnji cilj mapiranja: sakupljanje tzv. lijevi svijesti, cjelokupne memorije naših snova što smo ih imali za života, njihovo izvlačenje na površinu. U tom trenutku imati ćemo cjelokupnu mapu u sjećanju, znati ćemo je napamet, te nam više ova – virtualna neće trebati. Tada nastaju tzv. kontrolirani snovi koji nam omogućuju voljno kretanje po mapi koristeći se tranzitima – fragmentima strane energije što je odgovorna za prebacivanje iz sfera u sferu.

No, vidjet ćemo... Idemo redom...

A zasićenje? Ah, pa bože moj, jedno je već iza mene (ispričala sam ti već tu priču)... i još uvijek sam tu (ili, tek sad sam tu!). Idem šta radit, imam u glavi još par sfera za skicirati... (ozbiljno; ispričat ću ovu priču o večerašnjem "valu prisjećanja" drugom zgodom)


Pozdrav

Da poznata mi je ta translatorska pogreška (svijet-mir), i ja sam ju "popušio" u početko kao i par fraza, međutim s vremenom sam se izvježbao, pa čak i pomalo čitam i rusku ćirilicu, kako mi je i savjetovao jedan Rus...
Inače, u dopisivanju s tim ruskim Dhackerom u "egzilu", pričao mi je o translatorima i naravno da je većinu ovih najpoznatijih popljuvao, ali dao mi je ovu adresu od njemu najboljeg prevodioca pa ju proslijeđujem:

http://www.online-translator.com/text_Translation.aspx?prmtlang=en

Lijep pozdrav Anneiya,

Dobrodošla na naš mali forumčić! Prvo da ti se zahvalim na svježini što ju donese, jerbo smo mi ovdje malo "zaspali", čini mi se. Pa onda da ti zahvalim na entuzijazmu i dobrom raspoloženju, toga uvijek treba :-)


Znači, sfere skiciram ručno, dijelove čak ručno i obojam bojicama, konture pojačam flomasterom (što pojednostavljuje daljni rad na PC-u). Skenerom sve lijepo skeniram i nastavim doradu u grafičkom programu. Onda nekoliko takvih sfera prebacim na jedno mjesto - u Word npr, umanjim i isprintam - i sve to lijepo skupa na zid.

Odlično! Ja sam isto zapeo na Visiu; nije taj program baš cviječe za raditi s njim, ali sam preduboko zaglibio pa je teško se sada prebacivat. Inače, DH vele da je mapiranje snova prastara tradicija, otkrili su ih u drevnim kinenskim transkriptima, kao i u staro-egipatskim. Također, opisi zona na njihovim mapama su se slagali sa onim od DH, što je bilo zapanjujuče otkriče!
Pa kako su onda ovi crtali mape?! Klesali u kamenje? :-)

Dobra stara ručica i olovčica je zakon :-)


Par takvih "valova" prisjećanja (ne svi) je imalo neobičan efekt. To "bombardiranje" zaboravljenih snova ostavljalo me bez daha. Doslovce. I tih par valova prisjećanja rezultirali su snažnim osjećajem fizičkih udara energije. Kao da dobijam nazad nešto što je bilo izgubljeno. Ti udari su bili gotovo fizički, kao par nevidljivih, a opet opipljivih lopti energije koji udaraju u mene i ulaze u mene. Osjećaj je fenomenalan. Morala sam sve ostaviti, uhvatiti se za stol i samo disati. Dok energije ne nađu svoje mjesto da se "smire" i smjeste. To mi se dogodilo par puta u samom početku tako snažno, sada prisjećanja donose osjećaj kao neke blage euforije. Može bit da je to bila energija koja mi je trebala za kasnije nošenje s nekim događajima koji su bili prilično neprijateljski obojani.

Opet odlično! Upravo ovo je dobar opis onoga što se događa, a ja se mučim za objasnit :-)


Uzeh olovku i papir i nacrtah ponovno cijelu ulicu tih povezanih sfera - zakrivljeno (posve nelogički, neracionalno - isključivo intuitivno, po dojmu), i to je to. Savršeno.


Još ću te malo hvalit, ali se nemoj uobrazit :-) Upravo to, iracionalno, intuitivno je ključ ove prakse kojima se praktičari teško priklanjaju. Ovaj svakodnevni, naštrebani logički, linearni niz poimanja stvarnosti je extremno snažan i ne da se baš lako. Iz ovog razloga leži snaga grupe u DH praksama, jer se mogu međusobno pomagati i razvijati vještine metoda istraživanja sanjanja.

Dakle, nadam se dobroj suradnji i puno Sanjanja :-)

pozdrav